Pored Plutona živi Haron i više malih satelita. Šta krije Plutonova daleka porodica i hoće li se uskoro broj njenih članova promeniti?

Tekst: Tijana Marković

Jedan sićušni, do skoro nama naizgled nedodirljiv objekat, živi gotovo na kraju Sunčevog sistema. Mada je toliko udaljen od Sunca, Pluton nije nimalo usamljen.

On, sa svojom malom porodicom mirno živi u Kajperovom pojasu. Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks, su sateliti koji ga svakodnevno prate.

No, šta krije ova povučena porodica i hoće li se uskoro broj njenih članova promeniti?

Haron

Najveći Plutonov satelit, otkriven je 1978. godine. Džejms Kristi, koji je posmatrao slike ovog planetoida, primetio je da se u određenim vremenskim periodima na slikama pojavljuje blago ispupčenje. Sledećim posmatranjima i analizama utvrdio je da izbočine predstavljaju deo drugog tela, njegovog satelita.

Novootkrivenom objektu, prvobitno obeleženim kao S/1978P1, trebalo je dati prepoznatljivije ime. Kristi je predložio Haron (Charon), kao “naučnu verziju” nadimka svoje žene Šar (Char). Druge kolege su predlagale ime Persefona, po ćerki boga Zevsa i ženi boga Hada. No, kada je tokom istraživanja imena saznao da je Haron ime starca iz grčke mitologije, koji je prevozio duše mrtvih u Hadovo carstvo, Kristi nije ostavio opcije za davanje satelitu drugog naziva.

Prečnik Plutonovog meseca iznosi nešto više od polovine prečnika samog planetoida, 1205 km. Njegova revolucija oko Plutona iznosi 6,38725 zemaljskih dana, što je jednako dužini jednog Plutonovog dana, pa su ova dva objekta uvek sa iste strane okrenuta jedan ka drugome i rotiraju retrogradno, u smeru kazaljke na satu.

Iz ovih razloga mnogi naučnici smatraju da Pluton i Haron čine dvojnu planetu.

Centar mase ovih nebeskih tela nalazi se izvan Plutona, što ih razlikuje od ostalih planeta i satelita u Sunčevom sistemu. 

Mali sateliti

U narednih tridesetak godina, smatralo se da je Haron jedini Plutonov satelit. Međutim, krajem 2005. godine, teleskop Habl otkrio je dva manja objekta koji prate planetoid, Nikta i Hidra. Imena su dobili po grčkoj boginji tame i noći, majci Harona, odnosno devetoglavoj zmiji protiv koje se borio Herkules. Početna slova ovih satelita označavaju inicijale sonde New Horizons, koja je poslata da istraži Plutonov sistem.

Četvrti i peti mesec otkriveni su kada je letelica već bila na pola puta do svog cilja. Kerber, nazvan po psu koji čuva podzemni svet, otkriven je 2011, a Stiks, najmanji satelit koji nosi ime po boginji reke koja odvaja Zemlju i podzemni svet, uočen je tek 2012. godine.

Naučnici smatraju da su svi Plutonovi pratioci nastali slično Mesecu, tako što je neki objekat iz Kajperovog pojasa udario u planetoid, a da su otkinuti komadi nastavili da rotiraju oko njega.

No, kako je odnos Harona i Plutona specifičan u odnosu na ostatak Sunčevog sistema, tako se detaljnijim i preciznijim istraživanjima otkriva koliko su ustvari i mali sateliti koji kruže oko Plutona neobični i intrigantni.

Albedo Kerbera je oko 4%, dok Nikta i Hidra reflektuju čak 40% svetlosti koja ih obasja. Pretpostavlja se da su svi oni, zapravo, elipsoidnog, a ne sfernog oblika. To se kosi sa mišlju da su svi nastali u isto vreme i formirani od iste materije.

Nikta, Stiks i Hidra povezani su rezonancom, vrstom gravitacione tačke u kojoj su orbite višestrukih nebeskih tela povezane odnosom dva cela broja. Ovakav odnos potoji kod Jupiterovih satelita Evropa, Io i Ganimed. Rezonanca čini orbite satelita stabilnim i jedan je od razloga što Pluton, iako mali, ima ovoliki broj meseca.

Bez obzira na stabilost orbita, Nikta i Stiks rotiraju veoma haotično. Gotovo je nemoguće predvideti kako se ova dva satelita okreću oko svoje ose, a njegovi stanovnici nikako ne bi mogli da znaju da li će Sunce tog dana zaći na zapadu ili možda severu.

MISIJA PLUTON

podeli
povezano
Ledeni vulkani na Plutonu?
Plavi horizonti na Plutonu