Postojanje placebo efekta je mnogo puta potvrđeno, ali šta se događa kada pacijent zna da pilula koju uzima nije lek?

Tekst: Danka Spasovski

Nakon mnogobrojnih istraživanja u okviru testiranja tretmana patoloških stanja i bolesti, može se reći da je placebo efekat neosporan, a postojanje ovog fenomena iznova se potvrđuje. Zato bi se moglo postaviti pitanje zbog čega lekari ne koriste terapiju placebom budući da je on sam po sebi supstanca koja nema dejstvo, pa samim tim ni nuspojave. Međutim, za lečenje je potrebno da pacijent bude informisan i saglasan sa postupkom tretmana.

Ovo bi moglo izgledati drugačije kada bi pacijent znao da će biti  „lečen” placebo lekovima. Da li će znanje o tome da lek nije pravi sprečiti njegovo dejstvo? Rezultati nedavnog istraživanja Teda Kapčaka, profesora socijalne medicine na Harvardu, možda su i revolucionarni.

Placebo efekat se uočava kad zdravstveno stanje pojedinca pokazuje znakove poboljšanja nakon primene lažne intervencije koja je predočena kao autentično lečenje. Placebo pokazuje kako je um sposoban da pokrene biohemijske promene u organizmu verujući u moć leka koji je neaktivna supstanca.

Skeniranjem mozga ustanovljen je jedan način funkcionisanja placeba: dok strukture srednjeg mozga, zadužene za osećanje bola, primaju i šalju signale, placebo pojačava oslobađanje hormona koji deluju kao analgetici. Pri tome se uočava smanjena aktivnost amigdale, koja je uključena u formiranje osećanja straha, dok delovi srednjeg mozga čija je funkcija oslobađanje dopamina i regulacija emocija, pokazuju pojačano reagovanje. Na kraju regioni mozga koji povezuju fizički osećaj i doživljaj bola pokazuju smanjenu aktivnost pod uticajem placeba.

Zato ne iznenađuje podatak da je placebo često efikasan u tretmanima psihofizioloških poremećaja i stanja koja su u velikoj meri povezana sa stresom i neurovegetativnom uznemirenošću. Među njima se izdvajaju hronični bol, glavobolje, ali i sindrom iritabilnog kolona.

Lečenje bez laži

 U Kapčakovom istraživanju učestvovalo je 80 ispitanika dobrovoljaca sa dugotrajnim problemom nervoznih creva (sindrom iratibilnog kolona) koji su doživljavali stalno nadimanje, krčanje u stomaku, grčeve i probleme sa stolicom. Ovo istraživanje razlikuje od prethodnih to što su učesnici, koji su dobijali placebo tablete dva puta dnevno tokom tri nedelje, bili informisani o tome da su tretirani placebo  „terapijom”.

Nakon završenog tretmana, poboljšanje opšteg stanja osetilo je 59 odsto učesnika koji su dobijali placebo. Kontrolna grupa nije dobijala ništa a boljitak je osetilo 35 odsto učesnika. Učinak placeba u ovom istraživanju nadmašio je čak i rezultate ranijeg istraživanja u kome je korišćen jedan dosta efikasan lek za sindrom iritabilnog kolona. Nakon prestanka konzumiranja placebo tableta, neki učesnici su izvestili o brzom povratku sindroma.

Dejstvo unapred najavljenog placeba autor studije, Kapčak, objašnjava tvrdnjom da placebo aktivira iste neurotransmitere u mozgu koje aktiviraju i veoma snažni lekovi. Osim toga, on dodaje da mnogo faktora utiče na to kako će se placebo efekat ispoljiti. Prihvatajući stav lekara-istraživača prema pacijentu-ispitaniku i odnos poverenja mogu da  „urade posao” umesto placeba. Kapčak takođe navodi da je ritual uzimanja lekova, koji se izvodi dva puta dnevno, samo po sebi lekovit. Naime, ispitanici su instruisani da će svakodnevni angažman njih samih možda biti povoljan.

Drugi autori, međutim, smatraju da je nalaz ograničen na određene situacije i neprimenljiv na druge što znači da nije univerzalan i treba pažljivije da se tumači. I sam pristup pacijentu sa pažnjom i zainteresovanošću može da utiče na optimizam pacijenta koji zatim može da pokrene svoje unutrašnje kapacitete za prevladavanje tegoba. U tom smislu, ako se kao objašnjenje navodi i uticaj stručnog autoriteta, takozvanog  „belog mantila”, dejstvo placeba postaje upitno.

Granice mogućnosti

Upotreba placeba u lečenju, kako primećuje Kapčak, iako otvara neke nove perspektive, ipak ima svoja ograničenja. Placebo se na primer ne sme primenjivati u slučajevima tumora niti može sniziti nivo holesterola u krvi. Sa druge strane, on može biti koristan u slučajevima migrena, hroničnog bola, nesanice, anksioznosti i depresivnosti, kao i navedenog sindroma nervoznih creva. Tako recimo, u poslednje dve decenije testiranja antidepresiva pokazuju dosledno isti procenat efikasnosti kao placebo – oko 30 odsto u lečenju blažih poremećaja.

U jednom od istraživanja vršenih nad pacijentima koji boluju od Parkinsonove bolesti uočen je placebo efekat putem aktivacije dopamina jer je ovaj neurotransmiter odgovoran za tu bolest. Placebo utiče i na subjektivno doživljene simptome astme dok se objektivnim pregledom pluća ne uočava poboljšanje pa se u ovim slučajevima ne može govoriti o tipičnom učinku placeba.

Stručni tim profesora Kapčaka već godinama se bavi raznim aspektima placebo efekta. Proučavaju se demografske varijable i povezanost sa odnosom istraživača i ispitanika, analiziraju kulturološki narativi, pronalaze međukulturalne razlike. U laboratorijama se proučavaju molekularni odgovori na placebo, a činjenicu da placebo izaziva organski odgovor potvrđuju istraživanja leka naloksona. Ovaj lek blokira oslobađanje endorfina pa je pokazano da u tim slučajevima nema placebo efekta.

Utvrđene su zanimljive činjenice vezane čak i za izgled placebo leka i način njegove primene. Lažni tretman akupunkturom efikasniji je od placebo pilule, dok je ona efikasnija od placebo tablete. Važna je i veličina kao i broj – više pilula ili češće konzumiranje obezbeđuju sigurniji placebo efekat, baš kao i veće pilule. Čak je i boja važna pa će tako obojene pilule lakše umanjiti bol nego bele, a tretman nesanice efikasniji je ako se daju plave umesto crvenih pilula dok anksioznost najbolje reaguje na zelene. 

Nova Kapčakova studija je pokazala da je od ključne važnosti i odnos lekara ili istraživača prema pacijentu ili ispitaniku. Tu se posmatra čitav niz varijabli od kojih je najvažnija samo znanje eksperimentatora šta je placebo. Kada su u pitanju konkretne rečenice, istraživanje je pokazalo da je placebo efekat sigurniji ako se ispitaniku kaže  „Ovo će Vas osloboditi bola” nego ako mu kažu  „Ovo bi moglo da Vam pomogne”.

podeli