Šta rade volonteri, zbog čega rade bez nadoknade, imaju li od toga koristi i, konačno, gde je sledeća akcija?

Tekst: Ana Brajović

Volonteri ne dobijaju platu; ne zato što je ne zaslužuju, već zato što su neprocenjivi!

Anonimni autor 

 

 

Trebalo bi zaista da budete odsečeni od sveta pa da do vas ne dođe informacija o tome da se trenutno u Londonu održava Letnja olimpijada. Ova gigantska sportska manifestacija, tokom 17 dana trajanja, okuplja oko 10500 sportista iz 204 zemlje, koji se nadmeću u 26 sportova. Već i sam pokušaj da zamislite složenost organizacije i izvođenja događaja tih dimenzija vam može zadati glavobolju. Brojka koju ćete malo teže pronaći od ovih već navedenih je – 70 000. To je broj volontera koji lavovski deo posla nose na svojim plećima i bez čije podrške bi organizatori o Olimpijadi mogli samo da sanjaju.

Oko 130 volontera učestvovalo je u manifestaciji Maj mesec matematike

Postavlja se pitanje – otkud toliki volonteri? Svi ti ljudi spremni da rade znajući da ih ne čeka nikakva novčana nadoknada?

Očigledno je da su volonteri korisni za društvo, ali da li i oni sami imaju neku korist od volontiranja, kada već nemaju finansijsku? Iako „rad bez nadoknade“ zvuči kao klopka, ljudi koji biraju da volontiraju iz tog iskustva izvlače višestruku korist.

Zašto volontirati?

Volonterski rad po definiciji podrazumeva bavljenje nečim po sopstvenom slobodnom izboru, tako da kroz volontiranje ljudi imaju priliku da se bave onim što ih zaista ispunjava, i to u društvu ljudi sa sličnim interesovanjima. Ova vrsta rada takođe predstavlja izazov i odličnu priliku za lični razvoj, sticanje novih veština i neprocenjivog iskustva.

Ne treba zaboraviti ni altruističnu komponentu volontiranja, koja čini da ljudi koji svoje vreme koriste tako da pomognu drugima, grade osećaj sopstvene vrednosti i samopoštovanja.

Sa malo pragmatičnije tačke gledišta – reference u biografiji koje opisuju volonterski rad su visoko vrednovane od strane potencijalnih poslodavaca, jer govore ne samo o radnom iskustvu koje ste stekli na konkretnoj volonterskoj poziciji, već i o crtama ličnosti koje su karakteristične za volontere, kao što su odgovornost, motivisanost i sklonost ka timskom radu.

Istraživanja pokazuju da postoji visoka povezanost između volontiranja i nivoa zadovoljstva sopstvenim životom. Naučnici ne mogu da tvrde da volontiranje direktno utiče na nivo sreće, jer je moguće da postoji povratna sprega između ovih faktora – ljudi koji su zadovoljniji sobom i sopstvenim životom, sebi više i češće mogu da priušte da se bave volontiranjem.

Stepen zdravlja i razvijenosti pojedinih društava se može meriti procentom opšte populacije koja se, u nekoj formi, bavi volonterskim radom – što više volontera, to je zajednica uspešnija. Pokazano je da stariji članovi zajednice posebno mogu imati koristi od volonterskog rada, koji utiče na veću socijalizaciju, bolje zdravlje i duži životni vek aktivnih volontera u trećem dobu.

Pođi u vojsku

Reč „volonter“ je prvi put zabeležena oko 1600. godine u francuskom jeziku, i odnosila se na one koji su se svojom voljom prijavili u vojnu službu. Koren reči dolazi od latinskog „voluntarius“, što označava nešto „svojevoljno, od svoje slobodne volje“. Nešto kasnije, reč je počela da se koristi i van vojske, a izvedeni glagog „volontirati“ je u engleskom zabeležen 1755. godine.

Volonteri koji su sarađivali sa CPN danas se druže na Fejsbuk grupi ”Armija volontera”

Postoji više vrsta volontiranja. Kao prvo, volontiranje možemo podeliti na formalno i neformalno. Neformalno volontiranje se odnosi na sve što radimo za tuđu korist, a ne tražimo novčanu nadoknadu, tako da smo, kroz pomaganje drugaru da se preseli ili drugarici da okreči stan – svi bili neformalni volonteri.

Formalno volontiranje ima viši stepen strukture i podrazumeva odgovornost ka organizaciji ili zajednici za koju volontiramo. Takav rad može biti zasnovan na specifičnim sposobnostima i veštinama (volontiranje u zdravstvu ili obrazovanju) a može zahtevati samo opšte sposobnosti koje svi posedujemo (npr. humanitarni rad sa ljudima).

Volonteri mogu raditi u svojoj zemlji ili u inostranstvu (najčešće u zemljama u razvoju), a mogu svoje vreme i sposobnosti koristiti i za volonterski rad preko interneta, tako pomažući ljudima online iz udobnosti sopstvenog stana.

Vrste volontiranja koje su vam dostupne se veoma razlikuju, a ono što ih spaja je korist koju od toga imaju pojedinačni korisnici, sami volonteri i društvo u celini.

U inostranstvu, jedan od najčešćih vidova volontiranja su internacionalni volonterski kampovi. Oni se održavaju širom sveta, traju nekoliko nedelja i tu se okupljaju volonteri avanturističkog duha koji se bave najrazličitijim poslovima – od restauracije dvoraca u Nemačkoj do držanja časova engleskog u ruralnoj Turskoj. Ono što je najvažnije, 50 000 ljudi, koliko ih godišnje prođe kroz ove kampove, se druže i zabavljaju, upoznajući na nesvakidašnji način različite kulture.

Volontirati u Srbiji?

Ako želite da budete jedan od oko 600 ljudi iz Srbije koji godišnje učestvuju u ovim kampovima, potrebno je da se prijavite preko sajta Mladih istraživača Srbije (www.mis.org.rs). Ako nemate vremena da nekoliko nedelja provedete u inostranstvu, recimo čuvajući majmune u Japanu, postoje mnoge opcije za volontiranje i u okviru naše zemlje. Na sajtu Volonterskog servisa Beograda Kancelarije za mlade (www.volonteribeograda.rs) možete dobiti sve informacije o pozicijama koje su trenutno dostupne za volontere, svih uzrasta i obrazovanja.

Upravo preko Volonterskog servisa Beograda počela je i priča koja povezuje Centar za promociju nauke i volontere. Početkom ove godine, nas je, kao i organizatore Olimpijade, čekala velika, do sada najveća manifestacija – Maj mesec matematike, čiji je glavni događaj bila izložba „Računam na matematiku“ , u galeriji Robne kuće Beograd, u Knez Mihailovoj ulici. Izložba je bila otvorena mesec dana svakog dana, a lokacija i veoma interesantan sadržaj koji je uključivao interaktivne eksponate, zanimljive radionice, filmske projekcije i predavanja – obećavali su veliku posetu.

Na kraju, preostalo je samo da se uredi i jedna „sitnicu“ – da se obezbede ljudi koji će da drže radionice, posetioce da vode kroz prostor, da daju objašnjenja o eksponatima i generalno da vode računa o tome da sve teče glatko. Na koga se osloniti, ako ne na volontere! Kampanja regrutacije volontera koju smo sproveli na fakultetima i uz pomoć Volonterskog servisa urodila je plodom – tokom projekta formirana je prava mala armija volontera koju je činilo 130 mladih ljudi, uglavnom studenata prirodnih nauka, koji su bili voljni da nekoliko puta nedeljno provedu 5 sati približavajući posetiocima magiju matematike.

Posao nije bio lak i zahtevao je puno energije, entuzijazma i strpljenja, ali naši volonteri su dorasli ovom izazovu. Svako je našao neki zadatak koji mu najviše odgovara, bilo da je u pitanju direktan rad sa decom na radionicama, davanje informacija posetiocima na info-pultu ili razgovor sa strancima – svi su imali svoju specijalnost.

Zajednica volontera

Jedan broj volontera je dolazio svakodnevno, tvrdeći da im je mnogo zabavnije i korisnije da vreme provedu tu nego „kući na internetu“. Mnogima je to bio prvi posao i bili su iznenađeni što im je toliko zabavno i što toliko uče. Kako su se najglasnije kritike u „Knjizi predloga za volontere“ postavljenoj u zoni za odmor odnosile na kisele krastavčiće kojih, po njihovom sudu, nije bilo dovoljno u sendvičima – jasno je da su iskustva volontera u ovom projektu bila pozitivna.

Volonterski posao zahteva energiju, entuzijazam i strpljenje

Njihov doprinos uspehu manifestaciji je bio toliki, da to ne bismo mogli da im platimo. Ništa ne zbližava toliko kao zajedničko iskustvo, tako da su se tokom mesec dana trajanja projekta među volonterima razvila prijateljstva koja i danas traju. Nakon završetka projekta organizovali smo nekoliko ponovnih viđanja gde smo se sećali „dobrih starih vremena“, a i dalje smo u stalnom kotaktu preko Facebook grupe „Armija volontera“.

Pitanje koje “stari” volonteri najčešće postavljaju je – kada se organizuje sledeća akcija? Sada za njih imamo odgovor – sledeći veliki projekat, na kome ćemo se opet osloniti na podršku volontera su Dani budućnosti – Festival robotike, koji će se održati od 24.09 – 15.10., takođe u galeriji Robne kuće Beograd u Knez Mihailovoj ulici 5. Ako želite da ovoga puta i vi budete deo priče o volonterima i Centru za promociju nauke, pošaljite vašu prijavu na abrajovic@cpn.rs.

podeli