Slobodno tržište, koje je samo sebi kontrola, uspostavljeno je u nekim zemljama, ali baš je sa ovakvog tržišta pokrenut lanac događaja koji su doveli do svetske ekonomske krize

Tekst: Jelena Branković*

Jedan student filozofije je još u 18. veku počeo da se interesuje za uzroke bogatstva i siromaštva nekih naroda. Slobodno tržište je u današnje vreme vrlo rasprostranjen termin, mada većina ljudi koji se ne bave ekonomijom nemaju znanje o tome da je zapravo baš on začetnik ove ideje.

Adam Smit je rođen u Škotskoj, studirao je na Univerzitetu u Glazgovu i predstavnik je Britanske škole ekonomista, koji sebe zovu klasičarima. Prilikom posete Francuskoj, nakon završetka fakulteta, upoznao se sa tamošnjim ekonomistima i počeo da se bavi pitanjima koja su povezana sa ovom naukom.

Mnogi stručnjaci smatraju da je bio više filozof nego ekonomista, jer je izučavao moralnu stranu različitih događaja svog vremena. Zalagao se za socijalnu politiku plaćanja poreza, gde svaki pojedinac treba da plati onoliko koliko može.

Njegova knjiga „Bogatstvo naroda“ opisuje potpuno slobodno tržište kao idealan sistem u kom svi mogu doći u najbolji mogući položaj vodeći se principom podele rada. Pojedinac koji se bavi onim u čemu je najbolji i najproduktivniji ostvariće mnogo niže troškove i veću efikasnost od drugih koji bi se bavili ovim poslom, a za njega nisu specijalizovani.

To bi u uslovima slobodnog tržišta, koje nije kontrolisano od strane države, dovelo do većeg prosperiteta celokupnog društva. Prema Smitovom mišljenju, idealan tržišni sistem čine uslovi u kojima je ljudima omogućeno da nesmetano i samostalno trguju kako i koliko žele. Vodeći računa o sopstvenim interesima, proizvodiće onoliko koliko se može prodati. Ponuda i tražnja dobara bi se izjednačile i svi bi došli u tačku najboljeg rešenja. U ovakvim uslovima svi su motivisani da budu preduzimljiviji i razvijaju svoje ideje, pa bi tako nastao veliki broj konkurenata.

Borba za kupce obezbedila bi sve bolje i bolje ponude i uslove, i na kraju rezultirala formiranjem najrealnijih cena. Međunarodna trgovina bi takođe najbolje funkcionisala kada bi bila oslobođena zakona koji sputavaju razvoj ovog segmenta ekonomije. Zbog svega ovoga ne postoje dovoljno dobri razlozi da se država meša u procese razmene.

Liberalizovano ili slobodno tržište, koje je samo sebi kontrola, uspostavljeno je u nekim zemljama u godinama koje su usledile. Primer izuzetno slobodnog tržišta je SAD, gde već godinama funkcioniše Smitov sistem „Nevidljive ruke tržišta“.

Međutim, baš je sa ovog tržišta pokrenut lanac događaja koji su doveli do svetske ekonomske krize. Raspodela bogatsva i dalje nije onakva kakvu je Smit opisivao. Siromaštvo je u velikoj meri zastupljeno, manje firme se zatvaraju, a kao najmoćniji igrači na tržištu se javljaju gigantske kompanije.

Potpuno slobodno tržište je ekstremni način funkcionisanja sistema, potpuno suprotan od onog koji je vladao u doba socijalizma. Ekonomija je kao vrlo mlada nauka sklona konstantnim promenama i traženju boljih načina za rešavanje problema.

U poslednje vreme, popularno je stanovište da ovakvi ekstremi ne mogu da dovedu do pravog blagostanja svih. Francuski ekonomista Tirol dobio je Nobelovu nagradu za izlaganje da smo previše zanemarili ulogu države u funkcionisanju privrednih sistema. Određenim politikama i merama koje ne bi dovele nikoga u bolju poziciju nanošenjem štete ostalima, mogli bi se u većoj meri obezbediti fer uslovi trgovine i rada.

Primarni zadatak države bio bi održavanje konkurencije, tj. što većeg broja aktera na tržištima. Tako bi se izbeglo da jedna ili nekoliko većih kompanija dobiju previše moći i same diktiraju određene uslove. Ne bi dolazilo do situacija u kojima jači izguraju sa tržišta male subjekte i time sruše sistem slobodne konkurencije.

Dakle, prema današnjim mišljenjima ekonomskih stručnjaka, potrebno je pronaći pravo rešenje negde na pola puta.

PIONIRI

Nauka je proces. Nove ideje, paradigme i znanja niču zahvaljujući radu hiljada ljudi. No, kroz borbu za tako osvojene koncepte, pojedinci preusmeravaju tokove saznanja. Ko su zapravo pioniri nauke?

* Autori serije tekstova o naučnim revolucionarima polaznici su Kolokvijuma naučnog novinarstva CPN-a.

Istražite više…

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi