Svakog avgusta, ljubitelji astronomije imaju priliku da uživaju u jednom od najupečatljivijih i najlepših nebeskih događaja – meteorskoj kiši Perseida.
Ovaj spektakl nastaje kao posledica prolaska Zemlje kroz oblak prašine i čestica koje je ostavila kometa Svift-Tatl (Swift-Tuttle), nebesko telo koje obiđe Sunce jednom u 133 godine.
Meteoroidi koji potiču sa ove komete uglavnom su veličine zrna peska. Ipak, prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu kreću se brzinom i do 90 kilometara u sekundi, usled čega izgaraju i na nebu ostavljaju svetleće tragove, meteore. Temperatura pri tom sudaru može dostići od 1648 do čak 5537 stepeni Celzijusa.
Naziv Perseidi potiče od sazvežđa Persej, iz čijeg pravca, posmatrano sa Zemlje, izgleda da ovi meteori stižu.
Iako meteorska kiša Persida dostiže svoj maksimum u noći 12. avgusta, postoji mogućnost pojave i takozvanog sekundarnog vrhunca, kaže dr Danijel Braun, vanredni profesor astronomije na Univerzitetu Notingem trent.
„Kiša meteora postepeno se pojačava od sredine jula, dostižući vrhunac od oko 100 meteora na sat u noći 12. avgusta. Nakon toga, aktivnost se postepeno smanjuje do kraja meseca“, kaže profesor Braun.
Prema njegovim rečima, najbolje vreme za posmatranje meteora tokom glavnog vrhunca biće druga polovina noći, odnosno rani jutarnji sati 13. avgusta.
Braun savetuje da se odabere mesto udaljeno od izvora veštačkog osvetljenja, kako bi nebo bilo što tamnije i pogodnije za posmatranje.
„Potrebno je oko 30 minuta da se oči priviknu na tamu, pa je važno biti strpljiv. Takođe, najbolje je posmatrati što širi deo neba, jer će se meteori pojavljivati na različitim mestima“, dodaje profesor.
Šta su zvezde padalice?
Meteorska kiša je prirodni nebeski fenomen koji nastaje kada Zemlja prolazi kroz oblak prašine i čestica koje su za sobom ostavili kometa ili asteroid. Te čestice, zvane meteoroidi, pri ulasku u atmosferu velikom brzinom – i do 100 kilometara u sekundi – izgaraju i stvaraju svetleće tragove poznate kao meteori, ili u narodu „zvezde padalice“. Većina tih čestica nije veća od zrnca peska, ali usled ekstremne brzine i trenja, temperatura pri sagorevanju može dostići preko 5000 stepeni Celzijusa. Meteorske kiše se redovno pojavljuju i predvidive su, jer Zemlja svake godine u isto vreme prolazi kroz iste delove orbita kometa.
Naziv svake kiše potiče od sazvežđa u kom se nalazi njena radijant tačka – mesto na nebu iz kog meteori izgledaju kao da potiču (npr. Perseidi iz Perseja, Leonidi iz Lava). Najpoznatije meteorske kiše, poput Perseida, Geminida i Leonida, mogu dostići intenzitet i do sto meteora na sat.