Nedavno objavljeni rad u časopisu Space Weather otkriva koliko je značajna i zaboravljena Hisako Kojama, koja je oko 40 godina pratila Sunčeve pege

Foto: KNIPP, D., LIU, H., & HAYAKAWA, H., SPACE WEATHER (2017)

 

Tekst: Jovana Nikolić

Časopis Space Weather, čiji je izdavač Američka unija geofizičara, nedavno je objavio rad u kome nema nikakvih novih otkrića, ali koji donosi elemente jedne sasvim nove biografije koja može stajati uz zaboravljeno ime Hisako Kojama. Internet pretraga ovog imena ne vodi dalje od svežih vesti o ovom radu koje su preneli mnogi svetski mediji, a čak ni na Vikipediji ne postoji nijedan podatak o ovoj astronomkinji amaterki, koju je krajem prošle godine jedan istraživački tim postavio rame uz rame sa Galileom Galilejem kada je u pitanju posmatranje Sunčevih pega.

Međutim, ovaj rad, koji potpisuju Delores Knip sa Kolorado Univerziteta u Bolderu, Huiksin Liu sa Kjušu Univerziteta u Fukuoki, i Hisaši Hijakava iz Japanskog društva za promociju nauke u Tokiju, ponovo razmatra značaj Hisako Kojame. Podaci koje je ona prikupila o Sunčevim pegama smatraju se neprocenjivim zbog činjenice da je do njih došla samo jedna osoba radeći na istom teleskopu 40 godina i koristeći sve vreme iste metode. U svojoj arhivi ostavila je više od 10.000 crteža.

Mada je za zajednicu profesionalaca koji se bave svemirom Kojama do pre nekoliko godina bila gotovo nepoznata, među astronomima amaterima je bila već ranije cenjena, a u posleratnom Japanu se bavila popularizacijom nauke i bila jedno od lica koje su najčešće sretali posetioci Tokijskog naučnog muzeja. U ovoj ustanovi se zaposlila tako što je 1944. godine poslala svoju prvu skicu Sunčevih pega, a dve godine nakon toga direktor Iseij Jamamoto pozvao je da se bavi posmatranjima.

Kojama nije imala formalnog astronomskog obrazovanja. Rođena je u Tokiju 1916. godine i najviše što je od školovanja mogla da dobije bilo je pohađanje srednje škole za devojčice. Sa druge strane, mnoge njene vršnjakinje tridesetih godina prošlog veka nisu imale ni tu priliku. Ubrzo nakon tog perioda, počinje da se bavi posmatranjem zvezda, a kada je dobila svoj teleskop, njena okupacija postale su Sunčeve pege. Samo tri godine kasnije, 1947. godine, skicirala je najveću Sunčevu pegu 20. veka.

U okviru istraživanja Sunčevog ciklusa, međunarodni istraživački tim, predvođen Hoseom Vakerom sa Univerziteta u Ekstremaduri, krajem 2016. godine rekonstruisao je sve Sunčeve pege o kojima postoje podaci od prve posmatrane teleskopom 1610. godine. Pretraga je dovela do Kojaminih radova, a tim je istakao petoro ljudi čija su posmatranja najznačajnija. Među njima bila je i Hisako Kojama, baš kao i Galilej. Ovi podaci su od velikog značaja za bolje razumevanje magnetne aktivnosti Sunca, njenih promena tokom vremena i uticaja na Zemlju.

Sunčeve pege su privremene tamne tačke na površini ove zvezde i predstavljaju područja intenzivne magnetne aktivnosti. Magnetno polje Sunca ima uticaj na život na Zemlji jer pokreće sve solarne aktivnosti, a neke od njih mogu da utiču na radio komunikaciju. Upravo ovakve aktivnosti, među kojima su Sunčeve baklje i koronalne eksplozije, uglavnom se dešavaju u periodima kada ima više Sunčevih pega.

Pored posmatračkog rada i obimnog arhiviranja rezultata, Kojama je pisala za biltene muzeja, časopise za astronome amatere, a posetiocima muzeja često objašnjavala astronomske fenomene i kako funkcioniše posmatračka oprema. Organizovala je veliki broj specijalnih događaja, kao i posmatranja pomračenja Sunca.

 

 

 

 

podeli