Jedan od najčudnovatijih instrumenata za lečenje o kojima je pisao nemački lekar i pionir psihijatrije Johan Kristijan Rejl jeste i surovi mačji klavir

Tekst: Jovana Nikolić

Kada je 2009. godine snimljen kratki animirani film Cat Piano, koji je dobio brojne nagrade i u kome je narator slavni muzičar Nik Kejv, većina gledalaca je u njemu videla samo mračnu fantastiku. Scenario ima oblik poeme koju piše glavni junak, mačak očaran glasom mačke koja je oteta i on tražeći je otkriva da je mačka postala deo jednog neobičnog klavira i da nije jedina koja je oteta zato što ume da peva.

Ne zna se koliko je tačno stara ideja o mačjem klaviru, ali je izvesno da se pominje u ”Rapsodijama o primeni psiholoških metoda u tretmanu mentalnih slomova” iz 1803. godine, knjizi koju je napisao nemački lekar i pionir psihijatrije Johan Kristijan Rejl (1759-1813).

Surovi instrument

U ovom hipotetičkom i posve surovom muzičkom instrumentu mačke su poređane u niz tako da se njihovi prirodni glasovi podudaraju sa odgovarajućim tonovima. Njihovi repovi su zategnuti, a krajevi se nalaze ispod dirki klavira tako da svaki put kada im dirka pritisne rep, ili ga u nekim varijantama ubode ekserom, počinju da mjauču. Najverovatnije ovakav klavir nikada nije zaista postojao, a Rejl ga pominje kao tretman za osobe koje su izgubile ”moć pažnje” koja bi mogla da im se vrati slušanjem ovog instrumenta i posmatranjem lica mački koje ih neće ostaviti ravnodušnim. 

Mada je ideja veoma surova i bizarna, Rejlovo delo u kome se pominje najvažniji je dokument psihijatrije romantizma. Treba imati u vidu stil kojim je knjiga napisana i u kome je ponekad teško razgraničiti metafore i ironiju od onoga što autor zaista tvrdi. Mačiji klavir kao i brojni neobični detalji ostaju u senci Rejlovog značaja za nastanak i razvoj psihijatrije. Jedan je od prvih ljudi koji su psihijatriju posmatrali kao medicinsku disciplinu, koja prema njegovom mišljenju stoji uz hirurgiju i farmaciju, odnosno današnju internu medicinu.

Sam termin psihijatrija, koji bi se mogao prevesti kao lečenje duše, prvi put je upotrebio sam Rejl 1808. godine u jednom svom radu, a dve godine kasnije Univerzitet u Haleu, gde je i radio, prvi na svetu uvodi ovaj predmet za studente medicine. Osim toga, Rejl je osnovao i prvi časopis za fiziologiju na nemačkom jeziku i opisao insulu, koja se u njegovu čast nazivala i Rejlovim ostrvom.

Mada su ga fiziologija i anatomija podjednako zanimale kao i pshijatrija, njegova zapažanja iz ove oblasti, koja su bila uglavnom teorijska jer nije imao previše kliničke prakse, promenila su način na koji je filozofska psihologija tog doba tretirala mentalne poremećaje. Uzroke bolesti Rejl nikada nije delio na mentalne, hemijske i fizičke, a teorijska pitanja o problemu razgraničenja tela i uma je ostavljao po strani posmatrajući mozak i um kao jedno.

Rejlov život bio je dug svega 54 godine, ali vreme na prelazu iz prosvetiteljstva u romantizam obeležile su brojne promene koje se mogu uočiti i u njegovom radu. Dok je period pre ”Rapsodija” u velikoj meri bio pod uticajem prosvetiteljstva, pa i filozofije Imanuela Kanta, nakon ovog dela Rejl se sve više oslanja na romantizam i shvatanje organizama Fridriha fon Šelinga. Mentalne poremećaje je video kao posledice slabljenja funkcije ”moći duše” u koje spadaju samosvest, razboritost i pažnja, a pojmu samosvesti kao i njenoj ulozi često se vraćao što je jedna od odlika romantzima.

Na razvoj medicine, pa i njene nove discipline koju je Rejl uveo, veliki uticaj je imalo Šelingovo delo ”Filozofija prirode” (Naturphilosophie). Mada ove teorije nisu opstale nakon razvoja eksperimentalne nauke, u 19. veku su predstavljale primer kako se filozofija nemačkog idealizma može primeniti na proučavanje prirode, koje je još uvek bilo tesno povezano sa metafizikom. Rejl prihvata stav da organizam nema nikakav viši cilj i da u prirodi nema spoljašnje svrhe, već se ona sama formira iz mnoštva živih delova čiji je najsamosvesniji predstavnik čovek.

Odnos subjekta i objekta prema Rejlovom shvatanju utiče na mentalno zdravlje, a koliko će subjektovo shvatanje objekta dobro funkcionisati zavisi od fiziologije nervnog sistema. Jedna od važnih odlika romantizma je i pažnja koja se poklanja nesvesnom, a Rejl u skladu sa tim govori o nervnim refleksima, odnosno nesvesnim mislima, koje utiču na znanje o sebi.

Susreti

Na metafizici romantizma, ali i na naučnim principima svog vremena Rejl je zasnovao medicinski program koji je razvio na Univerzitetu u Haleu,u gradu kom je proveo veći deo svog života. U periodu od 1802. do 1805. Hale je bio česta stanica na Geteovim putovanjima,  a u velikoj meri razlog su bili susreti i inspirativni razgovori sa samim Rejlom. Razmenjivali su svoje ideje i mišljenja o nauci i filozofiji svog doba, a pretpostavlja se da je Gete bio i Rejlov pacijent.

Rejl je u Haleu bio ne samo profesor na univerzitetu, već i direktor kliničkog instituta, urednik nekoliko medicinskih časopisa, a radio je kao lekar. Međutim, do 1787. godine živeo je nekoliko godina u Berlinu gde je studirao. Upravo ovaj period se vezuje za njegove prosvetiteljske poglede na svet na šta je u velikoj meri uticao Hercov salon u kome su se okupljale brojni naučnici, umetnici, filozofi, političari i ostale javne ličnosti tog vremena.

Rejl postaje jedan od njih u vreme kada je bračni par Herc podelio neformalno salon na dva dela tako da Henrijeta Herc vodi književna okupljanja a Markus Herc naučna na kojima je Rejl često govorio. Markus Herc je bio takođe lekar i nekadašnji Kantov student, pa se u salonu u vreme Rejlovog dolaska  neprestano govorilo o nedavno objavljenoj ”Kritici čistog uma” koja je imala veliki uticaj na sve mislioce koji su tada o njoj diskutovali.

U Berlin se Rejl ponovo vraća za vreme Napoleonovih ratova, kada je 1810. postao dekan medicinskog fakulteta na novoosnovanom univerzitetu. Ratovi su već ranije ugrožavali njegovu uspešnu karijeru u Haleu jer je tamošnji univerzitet od 1806. do 1808. godine bio privremeno zatvoren, ali se Rejl i u to vreme bavio istraživanjima i brinuo o pacijentima. Međutim dve godine nakon osnivanja Univerziteta u Berlinu, jedna od ključnih figura za njegov nastanak, Aleksandar fon Humbolt poziva ga da se priključi brojnim uglednim profesorima.

Nauka se razvija u uslovima ratovanja i stalnih opasnosti, a 1812. godine pruski kralj Fridrih Vilhelm Treći poziva narod da formira dobrovoljnu vojsku u kojoj Rejl preuzima ulogu organizatora i osnivača ratnih bolnica. Naredne godine, za vreme Bitke naroda koja je trajala tri oktobarska dana i u kojoj su vojske Rusije, Prusije, Austrije i Švedske bile ujedinjene, Rejl u bolnici u kojoj radi dobija tifus, a mesec dana kasnije i umire.

Mada se ne zna šta je jedan od najvažnijih ljudi početaka psihijatrije imao u vidu kada je pisao o mačijem klaviru, preporuke i tretmani koje je opisivao sadrže dosta neobičnosti za današnje vreme. Među njima ima surovih pristupa kao što su različite vrste šok-terapije, ali i humanog odnošenja prema mentalnom zdravlju. Bio je jedan od prvih boraca protiv stigmatizacije pacijenata. Govorio je da gimnastika i ples mogu da uspostave ravnotežu tela, a za lečenje uma preporučivao upotrebu muzike, čitanje, učenje poezije napamet naglašavajući da svako dobro lečilište mora da ima pozorište. 

podeli