U rubrici PIONIRI, saznajemo ko je bio Maks Veber i kako su kulturni fenomeni oblikovali kapitalizam

Tekst: Marija Marković*

Termin „kapitalizam“ se danas obično koristi da bi opisao društveno-ekonomski sistem u kome živimo. Često se sam nastanak kapitalizma postavljao u različite vremenske tačke i period njegovog postojanja je dobijao različite okvire. Sve te različitosti zavisile su od autora koji ga je definisao i vremena u kom je pojam definisan.

Šta je to kapitalizam? Čime je određen? Koji su preduslovi njegovog nastanka?

Jedan od teoretičara koji je odgovorio na ova pitanja bio je nemački sociolog, pravnik, istoričar, ekonomista i političar, Maks Veber. Rođen je 1864. u Erfurtu (Nemačka savezna država Tiringija), kao sin nacionalliberalnog političara. Bio je student prava, ali pored toga je studirao nacionalnu ekonomiju i istoriju u Hajdelbergu, Berlinu i Getingenu.

Godine 1889. stiče titulu doktora nauka na Univerzitetu u Berlinu, a pored studija je počeo da radi i kao advokat. Značajno je uticao na razvoj sociologije kao zasebne discipline.

Opravdano je poznat po mnogim stvarima, ali naročito zato što je razvio teoriju o vezi između kapitalizma i religije.

Duboke korene kapitalističkog privrednog poretka u zemljama zapadne Evrope on upravo i vidi u protestantskoj religiji. U svom delu „Protestantska etika i duh kapitalizma“, naglašavao je da se priroda kapitalizma mora posmatrati kao mnogo više nego prosta proizvodnja i razmena dobara na određeni način u određenom institucionalnom sistemu. 

Kapitalizam predstavlja stanje svesti. Ovo stanje svesti, prema Veberu, oblikovano je kulturnim faktorima. Pre svega protestantskom religijom, koja je ključan faktor u ranim stupnjevima razvoja evropskog kapitalizma. Shodno tome, začetke modernog kapitalizma ne traži u poreklu kapitala, već u poreklu kapitalističkog duha.

Veberov argument povezan je sa evropskim protestantskim oblastima. Naročito je mislio na zemlje poput Engleske i Holandije, čije se stanovništvo sastojalo od velikog broja Puritanaca i Kalvinista. Ovi oblici protestantizma su svojom radnom etikom ukorenili pozitivan stav prema radu, tj. da je rad čovekova najsvetija dužnost. Zato u duhu protestantizma pojedinac uvek treba da radi, čak i kada to materijalno za njega lično nije neophodno. Svaka vrsta hedonizma smatra se grešnom.

Ta trijada: rada, zarade i skromnosti, prema Veberu, zajednička je i kapitalizmu i protestantizmu. Ova tri principa on koristi i dalje u dokazivanju svoje teorije nastanka kapitalizma.

Analizirao je verski podeljenu Nemačku svog vremena, i pronašao da klase bogatih pretežno čine kapitalisti i industrijalaci, i stručno obrazovaniji slojevi radničke klase koji su protestanti. Sa tim je povezano i znatno veće učešće protestanata u kapitalističkoj svojini. Sve to, navodi Veber, i jeste zahvaljujući protestantskoj etici koje su se pridržavali.

Pri analizi uslova nastanka kapitalizma, osvrće se i na razlike između kultura, odnosno protestantske Evrope i oblasti indijske i kineske kulture. Tu nalazi da hinduizam i budizam ne sadrže onu etiku koja podstiče čoveka na racionalno usmerenu trgovinsku delatnost. 

PIONIRI

Nauka je proces. Nove ideje, paradigme i znanja niču zahvaljujući radu hiljada ljudi. No, kroz borbu za tako osvojene koncepte, pojedinci preusmeravaju tokove saznanja. Ko su zapravo pioniri nauke?

* Autori serije tekstova o naučnim revolucionarima polaznici su Kolokvijuma naučnog novinarstva CPN-a.

Istražite više…

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi