U časopisu Nature Reviews objavljeno je istraživanje o tome kako mikrobi mogu uticati na lečenje raka i toksične posledice lekova

Tekst: K. Stekić

Istraživači Saumen Roj i Đorđo Trinkijeri iz Centra za istraživanja raka u Merilendu, SAD, u časopisu Nature Reviews objašnjavaju kako mikrobi mogu uticati na lečenje raka i toksične posledice lekova.

Mikrobi su mikroorganizmi koji žive na epitelu ćelija i regulišu njihovu funkciju i imunski odgovor. Zaduženi su za održavanje homeostaze i funkcionisanje metabolizma i imuniteta organizma. Homeostaza želuca se održava neprestanom komunikacijom mikrobioma sa imunskim sistemom.

Koliko su mikrobi važni za normalno funkcionisanje organizma pokazali su mnogobrojni eksperimenti na miševima. Zbog svoje sposobnosti da moduliraju fundamentalne funkcije organizma, mikrobi imaju ulogu u nastanku i razvoju mnogih vrsta raka.

Lekovi koji se koriste za lečenje raka, bilo da se unose oralno ili intravenski, dospevaju do želuca gde ih dočekuju crevni mikrobi. Pokazano je da mikrobi moduliraju više od 40 lekova za lečenje raka, a njihov uticaj može biti raznolik. Eksperimenti na miševima su pokazali da ksenobiotici ubrzavaju metabolizam kod organizama sa oštećenim mikrobiomom. Irinotecan, lek koji se koristi intravenozno prilikom hemoterapije, dovodi do trovanja i dijareje ako nisu prisutni mikrobi da regulišu njegov efekat.

Antitumorski efekti lekova poput oksaliplatina i cisplatina su drastično umanjeni kod organizama sa uklonjenim mikrobima. Odsustvo mikroba povećava i verovatnoću povratka tumora time što umanjuje trajnost efekata lečenja. Sa druge strane, pronađeni su i mikrobi koji štite organizam od toksičnih posledica lekova. Naučnici pretpostavljaju da su za ova dva procesa odgovorni različiti mehanizmi mikrobioma, te su u potrazi za onom bakterijom (ili kombinacijom bakterija) koja će pospešiti dejstvo lekova i istovremeno smanjiti njihovu toksičnost.

Pored obilja podataka koji postoje na osnovu istraživanja crevnih mikroba na lokalnom nivou, malo se i dalje zna o funkcionisanju mikrobioma u ostalim tkivima i njihovoj fiziološkoj ulozi. Projekat ljudskog mikrobioma, započet pre nekoliko godina, pokazuje da u ljudskom telu ne samo da postoji više mikroba nego ljudskih ćelija, već su njihovi geni većim delom zaslužni za funkcionisanje našeg organizma nego što smo mi sami. Kao izazov za naučnike ostaje i dalje proširivanje istraživanja sa miševa na ljudsku populaciju i mapiranje čitavog ljudskog mikrobioma.

podeli