Nova studija holandskih istraživača sugeriše da neandertalce nije nužno oterala invazija homosapijensa pre 40.000 godina, već nešto drugo

Foto: AquilaGib/Wikipedia

Tekst: Ivana Nikolić

Istraživanje o nestanku neandertalaca pokazuje da, umesto teorije kojom su ih nadmudrili i samim time polako oterali homosapijensi, oni, jednostavno, nisu imali sreće, glavni su nalazi studije nedavno objavljene u časopisu Plos One.

Naime, u vreme kada su se moderni ljudi pojavili u Evropi i na Bliskom istoku, neandertalska populacija je bila toliko mala da su, tvrde naučnici, lako mogle da je „dovrše“ prirodne fluktuacije u natalitetu, ukrštanje u srodstvu, smrtnost i nejednak odnos polova.

Holandska studija pod nazivom Inbreeding, Allee effects and stochasticity might be sufficient to account for Neanderthal extinction sugeriše da prvi moderni ljudi u Evropi nisu bili superiorni u odnosu na neandertalce, i poručuje da svako ko je opterećen krivicom preživelih može imati dobar razlog da odahne.

„Standardna priča je da je homosapijens napao Evropu i Bliski istok gde su živeli neandertalci, i da ih je onda nadmašio ili nadvladao“, kaže Krist Vasen sa Tehnološkog univerziteta u Ajndhovenu.

„Glavni zaključak našeg rada je da savremeni ljudi nisu bili potreban uzrok za izumiranje neandertalaca. Svakako je moguće da je to bila samo loša sreća“, dodaje Vasen.

Postoji širok konsenzus u nauci da su neandertalci izumrli pre oko 40.000 godina, nakon što je talas modernih ljudi migrirao iz Afrike oko 20.000 godina ranije. Ono što ostaje nejasno jeste zašto su neandertalci izumrli, i da li su i koju ulogu u tome imali naši preci.

Kako bi istražili šta je dovelo do konačnog nestanka neandertalaca, istraživači su modelirali kako bi njihova populacija mogla da se ponaša tokom 10.000 godina, uzimajući u obzir tri različita faktora: inbriding, odnosno parenje individua u bliskom srodstvu, što umanjuje dobro stanje populacije; zatim tzv. ale efekat, gde male populacije ne uspevaju da rastu zbog ograničenog izbora partnera, premalo lovaca i onih koji bi štitili hranu od životinja i negovali decu. Treći faktor su prirodne fluktuacije nataliteta, stopa smrtnosti i nejednak odnos polova.

Istraživanje je pokazalo da su ova tri faktora odgovorna za izumiranje neandertalaca. Kada su se pojavili moderni ljudi, neandertalska populacija se kretala između 10.000 i 70.000 pojedinaca.

„Oni bi svakako izumrli“, kaže Vasen.

„Ovo više liči na ono što vidimo kod drugih vrsta hominina. To je prirodan proces. Vrste izumiru“, dodaje on.

Za nešto, ipak, jesmo odgovorni, dodaje Vasen: prilikom dolaska u Evropu, moderni ljudi su možda još više izolovali već izolovane grupe neandertalaca, i tako ih učinili podložnijima nekom od ova tri prirodna faktora izumiranja.

„To nema veze sa kompeticijom ili superiornošću, već sa fragmentacijom staništa“, objašnjava istraživač iz Ajndhovena.

 

podeli