Prvi superkompjuter nastao je 1964. u Kontrol data korporaciji, a korišćen je u CERN-u za istraživanja u fizici

Tekst: Marija Vidić

Najmoćniji kompjuteri na svetu, čiji su snaga i brzina mnogostruko veći od običnih računara, zapravo su zbir procesora koji zajedno izvršavaju zadatke. Ovi superkompjuteri koriste se za specijalne poslove: rešavanje problema kvantne fizike, predviđanje vremenskih uslova i klimatskih promena, za nuklearna istraživanja, najrazličitije simulacije… sve ono što predstavlja preobiman, prekomplikovan i dugotrajan posao za obične računare.

Teško je odrediti kada je tačno konstruisan prvi superkompjuter. Već krajem tridesetih godina 20. veka postojali su neki primerci koji se jedva mogu nazvati superračunarima. Prve „prave“ superkompjutere pravila je Kontrol data korporacija pod vođstvom inženjera elektronike Simora Kreja koga su kasnije prozvali ocem superračunara.

Tokom 1964. nastao je model CDC 6600, koji se smatra prvim pravim superkompjuterom na svetu, performanse jednog megaflopsa. Prvi napravljeni CDC 6600 je korišćen u CERN-u za istraživanja u fizici, i ostao je najjači superkompjuter tokom pet godina, sve do 1969, kada je to mesto zauzeo model CDC 7600.

Poslednje dve decenije redovno se, dva puta godišnje, ažuriraju liste 500 najmoćnijih superračunara u svetu. U poslednjih godinu dana ubedljivo prvi na ovoj listi je japanski K kompjuter, smešten u Riken institutu za napredne studije računarstva u Japanu. K kompjuter, proizvod kompanije Fudžicu, ima 10,51 petaflopsa (petaflops je 1015 flopsa) i koristi 705,024 procesorskih jezgara. Ovo je prvi kompjuter koji je uspeo da obavi više od 10 kvadrioliona kalkulacija u sekundi (10.000.000.000.000.000).

K kompjuter ima i odgovarajuću potrošnju struje – 9,89 MW, što je, procenjuje se, otprilike jednako potrošnji koju ostvaruje oko 10.000 domaćinstava.

podeli