Kometa ISON stiže kao najspektakularniji astronomski događaj našeg doba. Šta možemo da očekujemo od ove ili bilo koje druge komete?

Tekst: Nevena Grubač

Bilo da su ih posmatrali kraljevi, nadajući se znamenju pobede, ili sveštenici, tumačeći ih kao božje glasnike, bilo da su ih posmatrali astronomi kroz moćna stakla svojih teleskopa, komete su oduvek izazivale radoznalost i uzbuđenje. Večni simboli spektakularnog, koji jure ledenim svemirom povremeno se dramatično hvatajući u koštac sa solarnim vetrovima, nikada nisu ostavili svoje svedoke bez dobre priče za prepričavanje generacijama. 

Nekim kometama su pripisivane zasluge za smrt Cezara, poraz Napoleona, pojavu kuge… Ne tako davno, pre samo jednog veka, dok je planeta prolazila kroz rep danas čuvene Halejeve komete, Zemlju je uhvatila masovna panika zbog popularne ideje da će se populacija otrovati gasovima koji su ovom prilikom isparavali.

Nekada misteriozni objekti na nebu, koji su budili strahopoštovanje i od čijeg se lošeg znamenja branilo molitvom, komete su danas pravi dragulji astronomije koji s vremena na vreme prolete kroz naš zvezdani sistem i obraduju planetu nebeskom predstavom.

Zvezde repatice

Ljudi su posmatrali komete od antičkih vremena. Rep koji su ostavljale za sobom raspaljivao je maštu, ne štedeći kod ljudi ideje koje bi ga objasnile. U duhu vremena u kom su se pojavljivale, nekada su bile opisivane kao majke koje su ostale bez dece, pa jezde nebom sa kosom koju su raspustile u znak žalosti. Po drugim predanjima, komete su predstavljale zadimljene ljudske grehe, koncentrovane u oblak koji sija na nebu opominjući ljude na njihova dela.

Ako danas pitate astronome, identitet komete je daleko manje poetičan i bajkovit. Komete su mala tela Sunčevog sistema. Zbog toga što se najvećim delom sastoje od leda i prašine, astronomi ih nazivaju prljavim grudvama. Osnovni, čvrsti deo komete, njeno jezgro, naziva se nukleus. Mada je jedna od najvećih posmatranih kometa imala nukleus od oko 30 kilometara, njihova gustina je i dalje veoma mala. Komete su uglavnom nepravilnog oblika, jer nemaju dovoljno veliku masu i gravitaciju zbog koje bi formirale sferan oblik.

Putujući hladnim kosmosom, komete ostaju zaleđene i neaktivne. Zbog njihove veoma tamne površine i njihovih malih dimenzija, praktično ih je nemoguće detektovati sve dok ne stignu do unutrašnjeg dela Sunčevog sistema.

Kometa ISON dolazi iz Ortovog oblaka, veoma dalekog i hladnog dela Sunčevog sistema. Sa nukleusom prečnika nekoliko kilometara, juri ka Suncu brzinom od 60 kilometara u sekundi. S obzirom na svoju izuzetno ekscentričnu orbitu, kometa ISON se više neće vratiti u naše krajeve. Suncu će biti najbliža 28. novembra, kada će mu prići na svega 1,2 miliona kilometara.

Ono što komete čini prepoznatljivim jeste njihov rep. Kada kometa priđe dovoljno blizu Suncu, zbog sve jačeg zračenja počne da isparava, stvarajući oko sebe komu – blještavi, sferni oblak gasa, koji može biti veći od nukleusa i milion puta. Ova isparenja se u mlazevima slivaju u pravcu duvanja solarnih vetrova, formirajući čuvene repove kometa, koji se mogu videti samo kada je kometa u blizini Sunca i uvek su okrenuti njemu nasuprot. Kako se sastoje od gasa i prašine, Sunčeva svetlost obasjava ove repove, te kometa konačno dobija svoj dramatičan izgled, i ponekad čak omogućava i golom oku da uživa u predstavi.

Deca kometa

Pri svojim prolascima pored Sunca kometa se troši i rasipa, ostavljajući za sobom ostatke nukleusa, takozvane potoke. Ponekad su ovi ostaci suviše krupni da bi ih solarni vetar razduvao. Na svojoj orbiti oko Sunca, planeta Zemlja povremeno može nabasati na ove potoke. Pri takvim susretima, gravitacija naše planete će ove čestice privući sebi, a one će uletati u Zemljinu atmosferu velikim brzinama, ostavljajući na noćnom nebu sjajne tragove, dok sagorevaju i tope se na svom putu ka tlu. Slučajni posmatrač će zamisliti želju i nazvati ovaj fenomen zvezdom padalicom, ali će astronomi znati da prisustvuju prolasku Zemlje kroz meteorski potok koji je za sobom ostavila roditeljska kometa, priredivši Zemljanima uživanje u kiši meteora.

Zemlja tokom godine nailazi na veliki broj ovakvih meteorskih struja. Kada se ukrste putevi naše planete i ovih ostataka nekadašnje komete, može se računati na pojavu meteorskih kiša. Perseidi su možda i najbolji predstavnik ove pojave. Svakog avgusta, Zemlja prolazi kroz meteorski potok komete Svift-Tatl, pri čemu velika količina meteorida pada ka Zemlji, sagorevajući u njenoj gustoj atmosferi. Meteorska kiša koja tom prilikom nastaje zove se kiša Perseida, i predstavlja najobilniju meteorsku kišu tokom čitave godine.

Poreklo kometa

Ne može se sa velikom sigurnošću reći odakle komete dolaze, ali većinu ipak možemo dovesti u vezu sa dve određene lokacije u Sunčevom sistemu. Kratkoperiodične komete, ili one koje kroz Sunčev sistem prođu jednom ili više puta tokom 200 godina, stižu iz Kajperovog pojasa, oblasti koja se proteže daleko iza orbite najudaljenije planete Sunčeve porodice, Neptuna. Kajperov pojas je dom velikom broju malih tela Sunčevog sistema, uključujući tri patuljaste planete – Pluton, Makemake i Haumeu. Neka od tela koja naseljavaju pojas se sastoje od kamenitih materijala, ali će kod većine dominirati led. Smatra se da su ova tela nastala od neiskorišćenih materijala pri formiranju Sunčevog sistema.

Reč kometa potiče od latinske reči comēta ili comētēs. Koren reči komē potiče iz grčkog jezika, a u prevodu znači „duga kosa na glavi“ ili „nositi dugu kosu“, što je vremenom počelo da se odnosi na rep komete.

Dugoperiodične komete, ili one kojima je potrebno više od 200 godina da naprave jednu orbitu oko Sunca, najverovatnije dolaze iz neistraženih prostranstava Ortovog oblaka, mistične i ledene teritorije koja se nalazi na pola puta između Sunca i susedne zvezde, Alfe Kentauri.

Bez obzira na udaljenost ovih prostora, gravitacioni uticaj prolazećih zvezda ili sličnih sila može izbaciti neko od ovih tela iz ravnoteže, gurnuvši ga prema unutrašnjem delu Sunčevog sistema. Na taj način mnoge od kometa bivaju odaslane u našem pravcu.

Dešava se da komete samo jednom prođu kroz Sunčev sistem, pre nego što prateći hiperbolične ili parabolične putanje ne odu daleko u međuzvezdani prostor da se nikada ne vrate.

Kometa veka… ili ne?

Moćne, velike komete za pamćenje prava su retkost, i pojave se otprilike jednom tokom decenije. Ukoliko imamo sreće, jednom tokom životnog veka možemo posvedočiti prolasku dovoljno spektakularne komete koja bi ponela nadimak „kometa veka“.

Otkad je otkrivena, 21. septembra prošle godine, kometa ISON je postavila izuzetno visoka očekivanja i najavila nebeski šou čitavoj planeti. Otkrila su je dvojica ruskih astronoma iz opservatorije International Scientific Optical Network, po čemu je i dobila ime (ISON).

Čini se da joj je orbita hiperbolična, što znači da je ovo nova i sveža kometa koja nam je stigla ravno iz Ortovog oblaka. Njena veličina je procenjena na nekoliko kilometara. Izračunato je da će ISON proći veoma blizu Sunca, na manje od dva miliona kilometara, zbog čega je grozničavo najavljivano kako će kometa biti sjajnija od Meseca i kako će se golim okom videti čak i tokom dana. Ipak, davati ovakve prognoze je, u najmanju ruku, hrabro, jer ne postoji način da unapred znamo da li će kometa preživeti bliski susret sa Suncem.

Astronomi su se plašili da bi se kometa mogla dezintegrisati kako bude prilazila našoj zvezdi, pa su strpljivo i sa rezervom iščekivali njen ulazak u unutrašnji deo Sunčevog sistema. ISON i Sunce će se naći na najmanjoj udaljenosti 28. novembra, i ukoliko se nukleus komete pokaže izdržljivim, prizor bi zaista mogao biti impresivan.

Iskusni posmatrači noćnog neba, astronomi amateri, objavili su 14. novembra da je kometa konačno vidljiva golim okom, i to zahvaljujući naglom porastu sjaja njenog repa. Dok su naučnici sa zebnjom čekali da vide da li će ovaj nagli sjaj značiti i potpuno topljenje komete, zaljubljenici u nebo širom sveta bacili su se u potragu za zvezdom repaticom.

Sada je već potpuno izvesno da naprasni sjaj komete nije bio i njen poslednji. Kometa je živa i zdrava, i hita ka Suncu velikom brzinom, prevaljujući oko 60 kilometara u sekundi. Posmatrač bez imalo iskustva će i dalje imati poteškoća u posmatranju golim okom, ali će uvežbani astronom amater sasvim lako moći da locira ISON na nebu. Trenutno, tokom pretposlednje nedelje novembra, ISON je kometa vidljiva u časovima pre svitanja, nešto pre pet časova ujutru, na istočnom nebu. Ona seče put kroz sazvežđe Device i prolazi veoma blizu Spike, najsjajnije zvezde u Devici. Kako vreme bude prolazilo, i ako njen nukleus ostane netaknut, moći ćemo da posmatramo kometu i u večernjim satima, što će obradovati sve posmatrače koji ne vole rano da ustaju. Ipak, sada, kada nam je dovoljno blizu, znamo da ne možemo očekivati ispunjenje prvobitnih, smelih prognoza o fantastičnom sjaju poput Mesečevog. Najviše čemu se možemo nadati je da ISON zasija poput planete Venere na noćnom nebu, koja je u našem narodu poznata i kao Zvezda Danica, a koja je treći najsjajniji objekat na nebu, odmah nakon Sunca i Meseca.

Ono što je sasvim izvesno jeste činjenica da ISON stiže. Možda će oblaci, po svojoj staroj navici, sprečiti radoznale oči da uživaju u njoj, a možda ćemo imati sreće i ipak spaziti zelenkasti rep. Svakako treba iskoristiti priliku i posvedočiti šetnji komete kroz naše susedstvo, znajući da se neće nikada vratiti u ove krajeve.

Istražite više o kometama

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi