Ovi usisivači imaju veliki broj senzora koji im pomažu da odrede u kom pravcu treba da se kreću, kao i da izbegnu udaranje o zidove i fotelje i padove niz stepenice

 

„Rad je nužno zlo koje treba izbegavati“

Mark Tven

Najmnogobrojnija vrsta robota – kućni roboti – dostigli su vrhunac popularnosti kada se pročulo da je napravljen model koji sam usisava. Vest je zvučala više nego idealno: kada vlasnici ujutro odu na posao, robot krene da šparta po stanu – gore-dole, levo-desno, sve dok ne pokupi i poslednje zrno prašine, pseću dlaku ili mrvicu koja je pala sa stola. Kada završi usisavanje, vrati se u svoju bazu i prikači na punjenje. Neće se mrdati do sledećeg jutra, ili do trenutka dok mu vlasnik ne zapovedi da se baci na posao.

Najzabavnije od svega je što ovakvi roboti zaista postoje, i to već čitavu deceniju. Suprotno očekivanjima, nisu čak ni toliko skupi – koštaju kao neki skuplji usisivač na ljudski pogon.

Doduše, kada su se tek pojavili, roboti usisivači imali su i brojne probleme koji su vremenom rešeni. Na primer, ponekad su umeli da se zabrljave, da nekontrolisano udaraju u zidove i stvari iako imaju veliki broj senzora koji im daju podatke o tome kad je pravi trenutak da se zaustave. Zatim, imali su velike probleme sa kućnim ljubimcima. Mačke su ih koristile za vožnju po stanu, a kučići su ih ujedali i prevrtali. U međuvremenu, i ovi problemi su rešeni tako što roboti automatski prestaju da rade ukoliko neko poželi da ih obrne. Dok kuče uspe da usisivač okrene na „leđa“, ovaj je odavno ugasio motor i prestao da vrti četke. A i te četke su evoluirale i sada ih prave tako da mogu svašta da pokupe, uključujući i klupko životinjskih dlaka, ako baš treba.

Ovi usisivači imaju veliki broj senzora koji im pomažu da odrede u kom pravcu treba da se kreću, kao i da izbegnu udaranje o zidove i fotelje i padove niz stepenice. Robot se kreće do samog zida – tačnije do nekoliko milimetara od njega – a onda staje i okreće se na drugu stranu da bi nastavio posao. Zbog tog okreta usisivači su okrugli.

Takođe, svim robotima lako se može odrediti površina na kojoj treba da deluju. Na primer, ako ne želite da usisivač uznemirava papagaja koji je u uglu dnevne sobe, nekoliko metara dalje postavićete kutijice koje emituju infracrvene zrake – usisivač će ih doživeti kao granicu do koje sme da se kreće.

Prvi i jedan od najpopularnijih robota usisivača zove se Roomba, a pravi ga kompanija i-Robot. Prvi modeli izazvali su potpuno oduševljenje i simpratije, da bi nakod dve godine dobili napredniji softver, veći rezervoar za prašinu, bolju bateriju i druga poboljšanja. Kako je Roomba usisivač najednom postao toliko popularan, druge kompanije uključile su se u posao i počele da prave aksesoar – praktično garderobu za usisivač sa najrazličitijim motivima – pa su vlasnici mogli da odaberu da li će njihov stan da usisava žaba, Sunđer Bob, bubamara ili neki drugi lik.

Danas robote usisivače pravi dvadesetak kompanija. Jedan od najpopularnijih je Samsungov NaviBot, koji sada zna čak i da samostalno isprazni rezervoar sa prašinom u mali depo koji se nalazi na bazi, a onda da se vrati započetom poslu, tačno na mesto gde ga je prekinuo kada je zaključio da mu je rezervoar pun. NaviBot je postao vrlo tanak pa se sad podvlači pod komode i kauče, ume da se popne uz prag od vrata, a naučio je i da zahvaljujući dodatnim četkicama bolje čisti ćoškove stana.

Ovi pametni usisivači samo su deo lepeze robota za domaćinstvo. Pametni kućni pomoćnici umeju da kose travu, čiste lišće iz oluka, kuvaju čaj, zabavljaju decu, izigravaju kućnog ljubimca… Vrednost tržišta takozvanih uslužnih robota u 2012. godini procenjuje se na blizu 21 milijardu dolara. Očekuje se da dostići vrednost od oko 46 milijardi do 2017. godine, najviše zahvaljujući starenju populacije kojoj će biti potrebna pomoć, ali i zbog velikih ulaganja u ovu oblast koja bi trebalo da obezbede njen vrtoglavi rast.

podeli
povezano
Leonardov vitez
Mars rover: Roboti u svemiru