Preokret u istoriji vakuumskih cevi dogodio se 2012. godine kada je Ilon Mask predstavio svetu ideju hiperlupa kao novog vida transporta budućnosti

Foto: Yurikamome (Flickr)

 

Tekst: Jana Milenković

Današnji inženjeri, među kojima je najpopularniji Ilon Mask, inovator i jedan od onih milijardera koji sebi isplaćuju platu od jednog dolara, svojim idejama za superbrza vozila vraćaju vakuumske cevi u fokus istraživanja. Vakuumske ili pneumatske cevi postoje od 19. veka. Korišćene su stotinak godina za transport malih predmeta, nakon čega su skoro skroz izašle iz upotrebe

Za razliku od cevi koje prenose tečnost ili gasove, kroz pneumatske cevi putuju čvrsta tela. Glavni princip po kome one rade jeste razlika u pritisku. Ova razlika omogućava da se stvori moćna sila koja pokreće kapsulu unutar cevi. Prostije pneumatske cevi imaju dva ventila koja se zatvaraju, na čijem se svakom kraju nalazi po jedna komara i uređaj sa motorom koji može da povlači vazduh i na taj način stvori delimičan vakuum, koji omogućava pomeranje kapsule.

Kako razlika u pritisku može da pokreće materiju, vrlo jednostavno se vidi kada pijemo sok na slamčicu. Uvlačenje vazduha stvara nizak pritisak na jednom kraju, usled čega dolazi do pomeranja tečnosti ka drugom kraju slamčice u čaši koji se nalazi na višem pritisku.

Kroz istoriju, vakuumske cevi su prenosile poštu u mnogim svetskim metropolama. Od 1850. godine u Londonu se ovim putem dnevno isporučivalo i po 32.000 pisama. U Njujorku je ovakav vid slanja pošiljki otpočeo 1867. kada je prva kapsula uspešno prenela Bibliju, američku zastavu i kopiju Ustava.

Širenjem gradova nakon svetskih ratova, takav način rada pošte je uglavnom nestao, jer su bili potrebni komplikovaniji sistemi koji bi imali pregrade, grananja i raskrsnice. To je bilo mnogo teže za održavanje, a i mogućnost za grešku je bila ogromna, pa je neizmerno jednostavnije bilo upotrebiti automobil za prenos pošiljki.

Nepotpuno iskorenjene, pneumatske cevi su se nakon ovoga koristile u medicini (za brz, lak i siguran način slanja uzoraka između spratova), u bankarstvu, industriji, za izbacivanje smeća, pa do skoro čak i u jednom Mekdonalds drive-through restoranu. Ovi sistemi su posedovali jednostavnije staze i kompjutere koji su regulisali pritisak, mada ovo i dalje ostaje nepopularan vid transporta.

Preokret u istoriji vakuumskih cevi dogodio se 2012. godine kada je Ilon Mask predstavio svetu ideju hiperlupa (hyperloop) kao novog vida transporta budućnosti. Ipak, oni koji bi pomislili da se hiperlup zasniva samo na principu pneumatskih cevi bi se grdno prevarili, pošto on ima četiri važna svojstva koja ga čine bitno različitim.

Kapsule pokreću elektromagnetni motori, a ne vazdušni pritisak. Iako je fizički potpuni vakuum efikasniji, nije izvodljivo ni napraviti ga, ni održavati u cevi dugoj par stotina kilometara, pa je Maskova ideja da cevi budu ispunjene niskim vazdušnim pritiskom. Hiperlup bi imao i vazdušne ležajeve koji bi omogućili kapsuli da ”skija kroz vazduh”. Cev-staza kroz koju bi se kapsula kretala imala bi solarne panele i bila bi dizajnirana tako da odoleva lošim vremenskim uslovima i zemljotresima.

Mask je smislio kako da se zaobiđe takozvani Kantrovic limit (maksimalna brzina koja ne bi mogla da se pređe zbog potiska vazduha) uređajima koji bi se nalazili na nosu kapsule i propuštali vazduh. Problem trenja je rešio uvođenjem vazdušnih jastuka, a problem napajanja – solarnim panelima. Sve ovo obećava najbrži transport do sada, koji bi dostizao vrednosti bliskim brzini zvuka.

Međutim najveći izazov kod budućnosti pneumatskih cevi nije u fizici- već u dizajnu. Svaki aspekt dizajna mora da se smišlja od nule, počevši od dizajna same kapsule, preko ostvarivanja najveće udobnosti i ugodnosti ljudi unutar kapsula, pa sve do prevazilaženja eventualnih problema, koji se uglavnom vezuju za psihološke aspekte, jer kapsula, zbog izvanrednih brzina kojima bi se kretala, ne bi imala prozore i ne bi postojala mogućnost zaustavljanja do krajnje destinacije.

U medijima hiperlup dobija sve više prostora. Postoje i razna takmičenja koja se organizuju za smišljanje i poboljšanje određenih njegovih komponenti, a nekoliko kompanija već uveliko radi na njegovoj izgradnji. 

podeli