Svakodnevno čitamo da je na Zemlji sve manje pitke vode. Međutim, da li smo se zapitali koliko još ima „pitke industrijske vode“, odnosno nafte

 Tekst: Dragana Slavković

Kada se postavi pitanje „Koliko još ima nafte na Zemlji?“ očekujte bar dva tipa odgovora. Ili precizan podatak o rasprostranjenosti nafte na planeti izražen u litrima ili barelima (1 barel = 158,9873 l ), ili pak koliko će godina potrajati zalihe. Stanovništvo se više interesuje za ovaj drugi tip odgovora koji varira u zavisnosti od proizvodnje i potrošnje. Ali, da bismo došli do drugog tipa odgovora, moramo znati koja je količina nafte na raspolaganju.

Zamislimo na trenutak scenu u bliskoj budućnosti. Sve nacionalne televizije obaveštavaju građane da je nestala poslednja kap nafte u svetu. Da li uopšte možemo biti sigurni da negde na planeti nema makar još samo jedna kap? Zapravo, da li bi nas u tom trenutku interesovalo da li se negde krije još koji mililitar nafte?

Ovakav podatak ne bi bio od ključnog značja za opstanak ljudske populacije. Nafta nije samo još jedna sirovina. Ona održava društveno-ekonomsku stabilnost jedne zemlje. Čak i mala redukcija nafte od 15 odsto mogla bi da ugrozi državnu ekonomiju. Tokom 1970. godine smanjenje od samo pet odsto je izazvalo skok cena za više od 400 odsto.

Ljude interesuju velike količine ovog resursa, koje zadovoljavaju potrebe jednog sela, grada ili države. U ljudskoj svesti nafta, kao potrebna sirovina, nestaje sa Zemlje onda kada prestane da zadovoljava ljudske potrebe, tj. da služi svrsi.

Industrijska ekspanzija

Kompanija British Petroleum je 2010. godine objavila rezultate istraživanja koji govore da će zalihe nafte potrajati još 40 godina. Iste godine stručnjaci iz centra Oil Depletion Analysis objavili su da će eksploatacija nafte dostići svoj maksimum 2014. godine. Džeremi Leget, geolog i profesor na Oksfordu, javnosti je predstavio teoriju peak oil, u kojoj  govori o eksploataciji nafte koja kulminira 2014. godine i nakon toga počinje da opada.

Napredovanje u tehnologijama neophodnim za istraživanje zemljišta omogućuju i obećavaju eksploatisanje najtežih ležišta za pristup, poput onih u Kaspijskom basenu, duboko u Meksičkom zalivu, u Brazilu i Gvinejskom zalivu. Ovi rezervoari nafte trebalo bi da donesu po nekoliko desetina hiljada barela dnevno. Zahvatanje nafte sadržane u ležištima moglo bi da se poveća sa sadašnjih 35 na 50 odsto.

Trajanje zaliha zavisi od potrošnje, tačnije od potreba stanovništva, i od proizvodnje. Međutim, potrošnja ipak napreduje brže nego otkrivanje novih izvorišta. Potrebe za naftom neprestano se povećavaju korelativno sa industrijskom ekspanzijom koja je došla posle Drugog svetskog rata.

Kako dr Davor Pavuna, hrvatski fizičar i izumitelj, naglašava: „Besmisleno je oslanjati se samo na naftu. Energija je svuda oko nas, ali treba nam znanje da bismo umeli da je iskoristimo.“  Kao jedan od alternativnih izvora nafte moguće je koristiti ugalj. Prema procenama, postoji još oko 909 milijardi tona uglja u svetu koje mogu da traju i do 155 godina.

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi