Kraj 2015. godine obeležilo je i obustavljanje eksperimenata na dve vrste majmuna

Tekst: Jovana Nikolić

Nakon 30 godina i toliko dugih istraživanja koja su mu prethodila, jedan psihološki eksperiment je prekinut. Američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) ovog meseca je odlučio da obustavi psihološke eksperimente na rezus makaki majmunima, koje je tridesetak godina sprovodio dr Stefan Suomi. Ovakvoj odluci je prethodila jednogodišnja kampanja koju je vodila organizacija PETA (People for the Ethical Treatment of Animals), koja je u nekim trenucima kao svoje oružje koristila emocije umesto argumenata.

Iako su aktivisti slavili oslobođenje rezusa kao svoju pobedu, zvaničnici NIH insistiraju na tome da je odluka unutrašnje prirode i da na nju nisu uticale brojne aktivnosti koje su prethodne godine ukazivale na problematičnost eksperimenta. Pri svakom obraćanju javnosti direktor sporne laboratorije u Merilendu, Konstantin Stratakis, koristio je priliku da napomene da je odluka zasnovana na prioritetima u programu i finansijskoj situaciji ističući da ova ustanova samostalno odlučuje na šta će trošiti svoj novac bez obzira šta drugi misle o njihovom radu.

Odvajanje

U kontroverznim eksperimentima Suomi je istraživao kako rani razvoj utiče na mentalne bolesti i poremećaje i koliku ulogu ima okruženje u ovom periodu u odnosu na nasleđe i genetske predispozicije. Sledeći već isproban recept svog nekadašnjeg profesora, Harija Haroloua, Suomi je eksperimente vršio na rezus makaki majmunima koji sa čovekom dele 93 odsto DNK. Osim toga, ovi majmuni žive u sličnim zajednicama i vezuju se za svoju majku, odnosno mladunče, kao vrsta koja je na njima započela svoja istraživanja. 

Pedesetih i šezdesetih godina eksperimenti doktora Haroloua su izaivali osude i negodovanje jer je ovaj psiholog koristio vrlo okrutne metode u svom radu. Želeći da ispita teorije o vezivanju u ranom detinjstvu i da li se veza između majke i mladunčeta zasniva na potrebi za hranom ili ljubavlju, Harlou je mladunce rezusa odvajao od majke zamenivši je spravama od žice ili mekanih tkanina. Profesor je godinama posmatrao kako ove sprave povređuju i plaše mladunce koji će gotovo uvek između hrane i nežnosti izabrati ovu drugu mogućnost. Ironično zvuči činjenica da je Harlou ovako želeo da upozna prirodu ljubavi.

Osamdesetih godina Stefan Suomi započinje eksperimente na istoj vrsti majmuna ali sa nešto drugačijim metodama i ciljem. Pomoću eksperimenata, koji su do nedavno izvođeni uz finansijsku podršku države, Suomi je istraživao kako odnos između majke i mladunčeta utiče na celoživotno mentalno zdravlje. Mladunce je odmah nakon rođenja odvajao od majke, često ih plašeći iznendanim jakim zvukovima, a tako uplašene ih ostavljao same u kavezu kako bi prouzruokovao njihove traume i psihičke tegobe. Osim toga, kod ovih majmuna je izazivana zavisnost od alkohola, a majke su često uspavljivane u prisustvu mladunaca.

Da li su ovakvi eksperimenti opravdani? – oko ovog pitanja još uvek ne postoji saglasnost u naučnoj zajednici. Činjenica je da su za trideset godina rada eksperimenti na ovim majmunima poslužili kao osnova za veliki broj naučnih radova, ali da li je ovo bio jedini način za dolaženje do važnih saznanja još nije jasno. 

Da li smo jednaki?

U svojim radovima o istraživanjima koja se vrše na životinjama bioetičar i filozof Piter Singer kao kriterijum opravdanosti postavlja pitanje da li životinje pate. Singer u velikoj meri sledi utilitarističku školu koja bi sagledala sve dobre i loše posledice eksperimenta a zatim se opredelila za mogućnost koja pruža najviše dobrobiti. Međutim, Singer napominje da u posledice treba ubrojati i interese životinja podjednako kao što bi bili ubrojani interesi ljudi. Sva bića sposobna da pate treba posmatrati isto, a shvatanje čoveka kao superirone vrste prema Singerovom mišljenju nije opravdano.

Iako se Singer nije izjasnio direktno povodom ovog eksperimenta, na osnovu njegovog celokupnog rada jasno je da bi rekao: Ako smo spremni da ista istraživanja vršimo na ljudima, ona su opravdana. Međutim, naučnici koji ističu vrednost eksperimenta na makaki majmunima uglavnom povećavaju njegovu nužnost tvrdnjom da ovakva istraživanja nije moguće vršiti na ljudima iz etičkih razloga. 

Drugi kriterijum opravdanosti, prema Singerovom utilitarističkom mišljenju, bio bi vezan za značaj samog eksperimenta i pitanje da li će poboljšati život velikog broja ljudi ili životinja. Samo na prvi pogled izgleda kao da je na ovo pitanje lakše odgovoriti.

Između dve vatre

Augustin Fuenc sa Univerziteta u Notr Damu kaže da bez obzira na dugu istoriju ovih eksperimenata, on još uvek ne može da vidi njihove rezultate koji su promenili razumevanje mentalnog zdravlja ljudi, dok je sa druge strane šteta koja se nanosi majmunima očigledna. U tekstu koji je napisala za  Scientific American Barbara J. King, koja je kao antropolog dugo proučavala ove životinje u prirodnom okruženju i poznaje njihove navike, objašnjava kakve negativne posledice po njih ima ovaj eksperiment. Ona priznaje važnost teme, ali kaže da nije jasno da li se ovi rezultati mogu dobro prevesti na mentalno zdravlje ljudi. Među onima koji su se obratili američkom Kongresu i zatražili da zaštiti ove životinje nalazi se veliki broj uglednih naučnika a jedna od njih je i Džejn Gudal čije je radove o ponašanju primata nagradilo i ovo zakonodavno telo.

Autoritet onih koji podržavaju Suomijeve eksperimente nije ništa manji, a na ovoj strani u sukobu se nalazi i Američka asocijacija psihologa. Hovard Kurcman iz ove ustanove tvrdi da sporne eksperimente treba posmatrati iz šire perspektive. On ističe da su ovi eksperimenti doveli do saznanja da slične varijante gena kod ljudi i kod majmuna čine neke individue podložnijim poremećajima raspoloženja i ličnosti. Čarls Nelson, profesor pedijatrije i neuronauka na Harvardu tvrdi da je Suomijev rad značajan jer pruža informacije koje proučavanja dece ne mogu. Sam Suomi kaže da su prilikom njegovih istraživanja kod ljudi i majmuna uočene slične promene u zdravlju i ponašanju kada su odvojeni od majke ili ih ona na neki način ugrožava. On tvrdi da će ova saznanja pomoći u lakšem identifikovanju ljudi koji su skloni mentalnim bolestima i razvijanju terapije. 

U laboratoriji se trenutno nalazi oko 300 rezus makaki majmuna koji će u naredne tri godine biti raspoređeni u rezervate. U međuvremenu tim će nastaviti da radi sa ovim životinjama ali neće uzgajati nove, a nakon njihovog odlaska će nastaviti da koristi sve dobijene podatke.

Možda će obustavljanje eksperimenata vođeno finansijskim razlozima biti dobar trenutak za istraživače da se osvrnu na prethodni rad i sagledaju sve rezultate i postave pitanje da li je bilo moguće do njih do njih doći na drugačiji način i koliko je godina eskperimentisanja potrebno da bi rezultati bili opipljivi i primenljivi.

Samo nekoliko nedelja pre obustavljanja eksperimenata na makaki majmunima, američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) je prestao da vrši medicinska istraživanja na šimpanzama za koja prema rečima direktora, Francisa Kolinsa, više nije bilo opravdanja. Medicinski institut je još 2010. godine ustanovio da eksperimenti na šimpanzama više nisu neophodni jer postoje nove metode i tehnologije za unapređenje javnog zdravlja. Osim toga, verovanja da su šimpanze pogodne za proučavanje nekih ljudskih bolesti, vremenom su se ispostavila kao pogrešna. Nakon toga NIH je oslobodio 310 šimpanzi, a zadržano je 50 jedinki da bi se u slučaju vanrednog stanja na njima vršila istraživanja. Međutim, u novembru ove godine ustanovljeno je da ova ideja nije bila dobra zbog nemogućnosti da se laboratorije za hitne intervencije opreme tako da se u njima nalaze i šimpanze i smrtonosni virusi. Odluka o oslobođenju preostalih 50 šimpanzi je prema zvaničnim izjavama iz NIH takođe doneta iz finansijskih i tehničkih razloga.

podeli