Tokom puta od 76 godina, Halejeva kometa stiže sasvim do periferije Sunčevog sistema, da bi se potom vratila sve do Zemljinog komšiluka

Tekst: S. Bubnjević*

Godina 1910. Gradić Juvisy-sur-Orge, južno od Pariza. Astronom i spiritista Kamil Flamarion iz svoje nadaleko čuvene opservatorije u ovom gradiću objavljuje da rep Halejeve komete sadrži otrov koji će pobiti živi svet na Zemlji.

Bila je to uzbudljiva godina – nakon što se u januaru na nebu pojavila takozvana Dnevna kometa, koja se 17. januara mogla zapaziti i golim okom po danu, u aprilu je blizu Zemlje prošla čuvena Halejeva kometa. Ona se na noćnom nebu mogla videti od 10. aprila pa sve do maja meseca, a pošto je prošla relativno blizu Zemlje, prizor na nebu je bio spektakularan.

Budući da je to bio prvi prolazak ove komete pored Zemlje otkako je izmišljena fotografija, tada su načinjene i njene prve slike (na fotografiji), a obični ljudi i astronomi su je posmatrali sa oduševljenjem.

Međutim, tada načinjena spektralna analiza je pokazala da rep komete sadrži cijanogen, izuzetno otrovan, bezbojan gas, a Flamarion je tvrdio da će ovaj gas u atmosferi uništiti sav živi svet.

Pošto je širom Francuske bio poznat kao autor brojnih popularnih knjiga, Flamarion je zvučao dovoljno ubedljivo i njegove najave su mnogi ljudi shvatili sasvim ozbiljno.

Zavladala je masovna histerija.

Dok je rep komete na nebu ostavljao spektakularan vidik, ljudi su živeli u panici, masovno su kupovali gas maske, a opšta paranoja je dovodila i do zatvaranja u sanatorijume. Drugi astronomi su odbacili Flamarionovu teoriju, budući da se gas dovoljno raspršio da nije izazvao nikakve efekte.

U dugoj istoriji dolazaka i odlazaka svakako najpoznatije od svih kometa, ovo nije bio prvi put da je Halejeva kometa izazvala masovnu paniku. Za nju se znalo u praistoriji, a posmatračima neba je bila dobro poznata od 240. godine pre nove ere. No, vekovima je zbunjivala ljude, često izazivajući strah.  

Tokom istorije su joj pripisivane razne legende, a poklopila se i sa mnogim važnim događajima poput bitke kod Hejstingsa (na slici).

U sasvim razlitčitim epohama, ljudi su verovali da najavljuje skoru propast sveta, dok su tokom srednjeg veka veštice spaljivane svaki put kad bi se pojavila.

Kad bi videli Halejevu kometu, sve do 18. veka posmatrači na Zemlji nisu znali da li je tu reč o različitim telima ili o jednoj istoj kometi koja se iznova pojavljuje.

I onda je 1682. ovu kometu posmatrao mladi engleski astronom Edmond Halej, koji se tada selio u gradić Izlington, gde će se iste godine oženiti.

Halej će dugo pamtiti neobičnu pojavu na nebu. Dvadeset tri godine kasnijeon će prvi objasniti da je telo koje je video, kao i nebeske pojave iz 1531. i 1607, predstavljaju jednu istu kometu.

Kometa je u umetnosti prikazana na razne načine. Jedna od predstava nalazi se na čuvenoj tapiseriji koja predstavlja bitku kod Hejstingsa. No, kometa se takođe javlja i na slici Bogojavljenje, koju je napravio slavni firentinski slikar Đoto. On je kometu video 1301. godine, a u njegovu čast je kosmička sonda za istraživanje ove komete nazvana upravo „Đoto“.

Odbacujući  sasvim Aristotelovo objašnjenje da su komete svetleće pojave u atmosferi, Halej dobro zapaža da je reč o nebeskim telima koja kruže oko Sunca isto kao planete. I prvi izračunava period njenog pojavljivanja.

Halej tako izračunava da se kometa iznova pojavljuje približno svake 76. godine, a da male promene u tim periodima izazivaju gravitacioni uticaji planeta na njenom putu kroz Sunčev sistem.

Na osnovu toga on predviđa da će ponovo biti viđena 1758. godine, a njegova se prognoza ispostavlja kao tačna. Međutim, pošto u međuvremenu umire, sam Halej ne dočekuje njen novi dolazak, ali sama kometa dobija ime po njemu.

Mada se izuzetno retko može videti, period obilaska Halejeve komete oko Sunca je takav da je jedina kometa koju čovek može videti golim okom dva puta u životu.

U novije doba, ona i fascinira ljude zato što traje koliko i jedan ljudski život – tako je američki pisac Mark Tven rođen i umro baš onih godina kad se kometa pojavila.

Komete, kao i planete, kruže oko Sunca. Kao što je još Halej zaključio na osnovu Keplerovih zakona, njihova putanja takođe ima oblik elipse, ali je ona izuzetno izdužena u odnosu na putanju planeta.

Zato samo jedan deo svoje revolucije, odnosno kretanja oko Sunca, kometa provodi u njegovoj blizini, dok veći deo puta prolazi u dalekim prostranstvima.

Halejeva kometa tako stiže sasvim do periferije Sunčevog sistema, do planete Neptun, da bi se potom vratila sve do Zemljinog komšiluka i prošla između Merkura i Venere, tokom putovanja koje traje celih 76 godina.

Halejeva kometa je poslednji put viđena 1986. godine, a njen sledeći dolazak se očekuje za pola veka – u julu 2061. godine.

Jezgro Halejeve komete, sačinjeno od leda i prašine, veoma je malo i ne prelazi 15 km po najvećoj dimenziji (na fotografiji iz 1986). Izuzetno je tamno, što ga, kao i kod drugih kometa, čini odličnim apsorberom Sunčeve energije.

Međutim, zašto prilikom prolaska našim komšilukom Halejeva kometa izgleda tako sjajna?

Dok prilazi unutrašnjem delu Sunčevog sistema brzo se greje i led koji sadrži se pretvara u gas, koji u prostor oko jezgra sa sobom nosi i čestice prašine.

Kometa sjaj duguje svetlosti Sunca, koja se rasejava na ovim česticama, ali i gasu koji pobuđen, isto Sunčevim zračenjem, emituje karakteristične boje (po kojima se može i utvrditi njegov hemijski sastav).

Halejeva kometa svakim povratkom gubi deo materijala od koga je sazdana, i ostavlja trag prašine koji nastavlja da se kreće sličnom putanjom.

Svake godine u maju i oktobru Zemlja preseca ovaj trag, a na nebu se ukazuju – meteori.

Čekajući njen sledeći dolazak 2061. godine, lepota meteora svake godine podseća kako i komete imaju svoj kraj.

 

*Recenzija teksta: Igor Smolić, Instutit za fiziku u Beogradu

podeli
povezano
Novembarska zvezda
Kometa ISON