Iz arheološkog parka Viminacijum stižu uzbudljive vesti – prvo je na dubini od 17 metara otkriveno sedam novih mamuta, a zatim i još jedna rimska nekropola

Tekst: Marija Vidić, Slobodan Bubnjević

Fotografija: Marija Vidić

Poslednje vesti iz Viminacijuma. Dve nedelje nakon otkrića sedam novih mamutskih fosila na ugljenokopu Drmno u Kostolcu, za koje se procenjuje da su stari više od 50.000 godina i da su pripadali vunastim mamutima, arheolozi iz Viminacijuma su samo stotinak metara dalje, uz sam obod slavnog arheološkog parka, došli do još jednog spektakularnog otkrića.

Ovde je, na mestu za koje se do sada pretpostavljalo da se nalazilo izvan rimskog logora i grada, pronađena još jedna rimska nekropola. Direktor arheološkog parka, dr Miomir Korać, na osnovu toga zaključuje da se Viminacijum najverovatnije nije prostirao na 400, već na čitavih 450 hektara.

U novopronađenoj grobnici otkriveni su ostaci Starih Rimljana, u jednom od grobova je pronađen i zlatni nakit, dok je primećeno da su prisutni i tragovi gašenog kreča, što je sasvim neuobičajen nalaz. Ovo otkriće otvara sasvim nove pravce u inače živom i uzbudljivom istraživanju drevnog rimskog grada, koji je očigledno bio naseljavan u više epoha.

Zašto je ovo mesto na obali Dunava tako privlačilo Rimljane i Kelte, ali i mnoge druge pre njih? Mamute, na primer.

Groblje mamuta

Viminacijum, pre oko 50.000 godina. Vetroviti plato uz reku Mlavu, blizu njenog ušća u Dunav, tek ponegde močvaran i poplavljen, nalazi se na putu kojim ogromna krda putuju ka jugu.

Gonjeni promenama klime i zahlađenjem zbog kojih na severu ima sve manje hrane, mastodonti i drugi gigantski slonovi masovno uzmiču od Sibira ka jugu Evroazije.

U toj velikoj seobi krda pokušavaju da, pre zimskih meseci, pronađu utočište za sebe i mladunce. Močvarni plato uz veliku reku ih bez sumnje magnetski privlači. I to, tokom dugih epoha.

Više različitih vrsta ostaviće kosti baš na ovom mestu koje će hiljadama godina kasnije zauzeti legionari rimske sedme i četvrte legije, kako bi na dunavskoj granici branili Imperiju od upada varvara sa severa.

Pustinjki pejzaž

Otkriće sedam fosila mamuta

Viminacijum, danas. Uz samu granicu na kojoj se nalaze ostaci drevnog rimskog grada i logora prostire se jedan neočekivan, zapanjujući pejzaž – tu se nalazi ugljenokop Drmno u kome se već decenijama kopa lignit za termoelektrane Kostolac A i B ukupne instalisane snage od hiljadu megavata.

Predeo je sasvim drugačiji od onog po kom su se kretali mamuti. Po širokom prostranstvu sada mile stotinama metara duge gusenice transportnih sistema, kroz tlo riju čudovišni kopači sa kašikama veličine sobe, a ogromni kamioni se probijaju preko razrovanih puteva od šljunka i ilovače.

Ugljenokopom duva snažan vetar sa Dunava, praćen suncem od koga nema zaklona, dok sitan pesak i ugljena prašina zasipaju užurbane radnike i posmatrače.

No, ovo je mesto gde se poslednjih godina iskopavaju raznovrsni ostaci mamuta. Tako je početkom meseca juna iz arheološkog parka Viminacijum stigla je još jedna uzbudljiva vest – na dubini od 17 metara otkriveno je još sedam novih skeleta.

„Ovo je zaista velika naučna poslastica koju će osvetljavati naučnici iz različitih delova planete“, kaže za Elementarijum dr Miomir Korać, direktor arheološkog parka Viminacijum, sa kojim razgovaramo na lokalitetu gde su mamuti pronađeni.

Doba mamuta

Fosil mamuta Vike

Pre samo tri godine, na rastojanju od samo nekoliko kilometara, na drugoj strani ugljenokopa, ovde je iskopan potpuno očuvan skelet ženke mamuta, koji je izazvao ogromnu pažnju i ostao zapamćen po nadimku Vika.

Ova mamutica otkrivena je u sloju žutog peska na dubini od 27 metara. Paleontolozi su na osnovu te dubine procenili da je životinja živela pre između 400.000 i milion godina. Najverovatnije je pripadala vrsti Mammuthus meridionalis, kojoj pripadaju jedni od najdrevnijih evropskih sisara.

Ovi takozvani južni mamuti naseljavali su Evroaziju pre oko dva miliona godina. Smatra se da su bili teški oko deset tona, visoki 4,5, a dugački šest metara. Ličili su na azijske mamute, ali su imali duže kljove.

Mamuti su, inače, gigantski slonovi iz roda Mammuthus, koji su došli iz Afrike na tlo Evrope i Azije pre oko 3,5 miliona godina. Danas je poznato sedam vrsta mamuta i svi su izumrli, obično u prirodnim kataklizmama ili zbog promena klime.

dr Miomir Korać na lokalitetu ugljenokopa Drmno

 

Vuneni mamuti

Najmlađa vrsta mamuta je Mammuthus primigenius, vunasti ili dlakavi mamut, na koga obično pomislimo kada se pomenu.

Popularno nazvan vuli, živeo je sve donedavno, od pre 150.000 do pre 10.000 godina. Ovog mamuta znamo iz crtanih filmova kao što je Ledeno doba (mamut Meni), ali i kao vrstu čiji su ostaci zahvaljujući hladnoći u kojoj su živeli, kao i masi, najbolje očuvani i najčešće pronalaženi.

Vunastim mamutima je pogodovala hladna klima i veliki broj ih je iščezao kad je pre oko 120.000 došlo do otopljenja. No, oni su preživeli, a o njihovom iščeznuću postoje dve teorije – jedna od hipoteza je da su za to krivi ljudi koji su pre oko 40.000 godina stigli iz Afrike u Evropu.

Ima više dokaza da su ljudski lovci ubijali mamute, na primer vrh koplja nađen u skeletima. Smatra se da je jedan ulovljeni mamut bio dovoljan da se preko zime prehrani čitavo ljudsko pleme.

Po drugoj hipotezi, mamute je napala neka zarazna bolest. Kako god, mamuti su nestali, prvo na jugu, a potom i na krajnjem severu. Poslednji mamuti su živeli do pre 1700 godina na izolovanom ostrvu Vrangel kod Sibira.

Nalazište

Arheolozi otkrivaju kljovu mamuta

I onda je, tri godine nakon Vike, u Viminacijumu otrkiveno čak sedam skeleta upravo ove, vunaste vrste mamuta.

Kao i u slučaju Vike, novi fosili su pronađeni tako što je bager koji je raskopavao les udario u neočekivanu prepreku. Kad su pozvani areholozi iz parka Viminacujum, postalo je jasno da je reč o još jednom izuzetno značajnom otkriću.

Ispostavilo se da su bageri najverovatnije dugo kopali preko ovog mamutskog groblja pre nego što su fosili primećeni.

Kosti su nađene na sedam mesta u istoj liniji profila, na dubini od 17 metara. S obzirom na to da je zid ugljenokopa znatno dublji, do ovih lokaliteta arheolozi stižu merdevinama. Na prvom od njih su formirali mali plato kako bi otkrili o kakvom je mamutu reč.

Arheolozima, koji su navikli na znatno drugačija iskopavanja rimskih spomenika, na ovom uskom platou pridružuje se i ugledni profesor paleontologije Univerziteta u Novom Sadu, dr Slobodan Marković.

U razgovoru sa dr Koraćem i znatiželjnim arheolozima iz Viminacijuma, stojeći na merdevinama ispod platoa sa kostima, dr Marković iznosi svoju prvu pretpostavku: da su novootkriveni mamuti stari između 55.000 i 60.000 godina.

I da prema tome ne spadaju u drevne južne mamute poput Vike, već da su pripadnici vrste vunastih mamuta.

Paleontološki park

Vuneni mamut Vuli - od pre 150.000 do pre 10.000 godina

Mada su i istraživači i novinari u prvi mah pomislili da je reč o ostatku krda u kom je živela Vika, ispostavlja se da je reč o mamutima mlađim za oko pola miliona godina.

Tako se ispostavlja da se na ovom mestu na sasvim zapanjujući način susreću najrazličitije epohe – od carstva mamuta, preko antičke do moderne industrijske ere.

„Viminacijum je rimski grad i legijski logor, pre toga su ovde bili Kelti, a pre njih, verovatno, mnogi drugi, i u takvom sledu mi smo sada došli do mamuta“, objašnjava dr Korać najavljujući da će uskoro na ovom mestu biti podignut i paleontološki park u kome bi bili izloženi ostaci mamuta.

Pored mamuta iz Viminacijuma, u Srbiji je pronađeno još fosilnih ostataka ovih životinja, raznih vrsta i različite starosti – jedan od najpoznatijih je mamut Kika iz Kikinde.

Pronađen je 1996. godine na dubini od 20 metara, u glinokopu fabrike cigle i crepova „Toza Marković“.

Pored ovog kikindskog mamuta, poznat je i jedan beogradski mamut koji je iskopan pre skoro čitav vek, prilikom građevinskih radova kod palate „Albanija“ u centru Beograda.

Takođe, na brojnim drugim lokacijama, uglavnom u slivu Dunava, nađene su brojne pojedinačne kosti, ostaci kljova i drugi dokazi da su najstariji stanovnici ovog područja najverovatnije bili mamuti.

Viminacijum

Pre dve hiljade godina, na mestu gde se danas nalazi arheološki park Viminacijum, Sedma rimska legija, nazvana Claudia pia fidelis, podigla je svoj utvrđeni logor Castrum. Zajedno sa Četvrtom legijom iz Singidunuma (današnjeg Beograda) vekovima je čuvala dunavski limes, granicu rimske civilizacije i divljeg sveta varvara sa one strane provincije Gornje Mezije. Tu je potom podignut i čitav rimski grad, kasnije kolonija Viminacijum, gde su se ukrštali svi putevi Balkana i gde su rimski carevi izgradili svoju palatu na platou iznad Dunava.

Viminacijum je jedno od dvanaest rimskih nalazišta u Srbiji, ali je verovatno najprijemčivije za turiste. Posetioci danas mogu da vide nekoliko uređenih lokacija. Najupečatljiviji je svakako Carski mauzolej u kom se, ispod natkrivenog svoda, mogu videti odlično očuvani ostaci rimske arhitekture, i posebno, tri podzemne, freskama oslikane grobnice. Može se obići i severna kapija vojnog logora, Porta Pretoriu, zatim obližnje natkriveno nalazište gradskih kupatila, Thermi, gde se mogu videti ostaci bazena, pločica i rimskog sistema podnog grejanja.

Pored ovih nalazišta, u arheološkom parku posetioci mogu obići i Domus, rekonstrukciju impozantne rimske vile iz 1. veka nove ere. To je jedan višenamenski hotel ukupne površine od skoro tri hiljade kvadrata. Prostor je organizovan oko sedam atrijuma, a zamišljeno je da se gosti iz sveta ovde uvode u istoriju Rima, uče i istovremeno zabavljaju.

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi