Uoči 10. decembra, kada se dodeljuju ovogodišnje Nobelove nagrade, podsećamo se harizmatičnog laureata za ekonomiju, Žana Tirola

Tekst: Jelena Branković

Da nisu samo ekonomisti Sjedinjenih Američkih Država stručnjaci u ovoj oblasti, podsetila nas je vest da je ove godine Nobelovu nagradu za ekonomiju dobio Francuz, Žan Tirol. Profesor Univerziteta u Tuluzu, po primarnom obrazovanju inženjer, godinama se bavi proučavanjem ekonomije u različitim segmentima, od bankarskog i finansijskog sektora do psiholoških aspekata ekonomije kroz matematičke modele, ali koristeći realne i konkretne primere. Švedska kraljevska akademija dodelila mu je nagradu zbog značajnog doprinosa njegovih istraživanja o tržištu rada sa posebnim osvrtom na koncept i uticaj monopola.

Do sada je među ekonomskim stručnjacima današnjice preovladavalo mišljenje da je najbolji metod regulisanja tržišta zapravo pustiti da stvari teku svojim tokom. Pokušavali su da nađu rešenja za postojeće probleme kao što su rast nezaposlenosti ili pad privrednog rasta kroz različite teorije i modele, posmatrajući tržište kao sistem koji sam nalazi najbolje rešenje. Termin „nevidljiva ruka tržišta“ koristi se u situaciji gde se država u potpunosti drži po strani i dopušta učesnicima da sami dođu do najboljih uslova i rešenja u međusobnom takmičenju, razmenom i drugim interakcijama. Tako je globalni trend postala inicijativa da se tržišta svuda u svetu sve više liberalizuju, da se ukine bilo kakav uticaj država ili drugih institucija na ovaj, navodno, savršeno samoregulišući sistem.

Tirol je jedan od malobrojnih ekonomista koji je sa malo drugačijeg aspekta posmatrao ekonomske situacije koje se danas dešavaju. Gigantske kompanije poput  Majkrosofta i Gugla, prema Tirolovom mišljenju, svojim prevelikim uticajem guše male kompanije i preduzetnike i eksploatišu ostatak učesnika na tržištu  čime onemogućavaju privrednim sistemima da dođu u ravnoteže gde su svi na dobitku. Istakao je da bi države trebalo da regulišu uticaj ovih monopola koji su prisutni na svim tržištima i u svim oblastima, jer smo svi nedavno bili suočeni sa poslednjom finansijskom krizom koju su uzrokovale banke, prema rečima ovog nobelovca, “prevelike da bi propale”, pa su države morale da ih spašavaju od bankrota. Posledice tih događaja još uvek u velikoj meri osećamo.

Tirol se još u svojim istraživanjima sprovedenim osamdesetih i devedesetih zalagao za veću kontrolu od strane države. Radom, za koji je dobio Nobelovu nagradu, pokušava da ukaže da je moguće kroz razumevanje funkcionisanja nekoliko velikih i jakih kompanija razumeti najbolji način regulisanja čitavih industrija. Određene grane, same po sebi, imaju tendenciju da postanu monopolističke zbog prevelikih početnih troškova ili raznih barijera, što ovaj francuski ekonomista ne smatra lošim, ali uz državnu pomoć manjim kompanijama kako bi se ipak obezbedio određen nivo konkurencije.

Koliko god da se čini jednostavno, regulacija je prilično složen proces, posebno u uslovima koje ovaj 61-godišnji doktor ekonomije opisuje kao neophodne da bismo uspeli na pravi i održivi način da se izvučemo iz ekonomske krize. Poznato nam je da se u ranijim periodima, pre nastanka potpuno liberalnih i slobodnih tržišta, država previše mešala u poslove i to je dovodilo do neefikasnosti čitavog sistema. Zbog toga je ovo veoma osetljiv teren koji se mora dobro ispitati pre primene striktnih pravila.

Nije sigurno da li je istina uvek na pola puta, u ovom slučaju između potpuno regulisanog i potpuno slobodnog tržišta, ali predlozi za poboljšanje trenutno loše ekonomske situacije su smanjenje uticaja „velikih igrača“ i podsticanje inovacija. To bi dovelo do boljih ishoda za celo društvo i osiguralo bi budućnost narednim generacijama, koliko se to može osigurati u nepredvidljivim uslovima u kojima je dominantan trend konstantnih i brzih promena, na koje se mora reagovati brzo. Da bi se ovako uticalo na tržišni sistem, potrebne su jaka država i dobro odrađene strategije uticaja na sistem kako ne bi došlo do toga da preduzetnici klonu duhom i izgube motivaciju za realizaciju novih ideja.

Tirolu se nagrada od oko 878.000 evra uručuje 10. decembra u Stokholmu.

Nobelove nagrade za 2014. godinu

Nobelova nagrada za fiziku: Isamu Akasaki, Hiroši Amano i Šudži Nakamura, za otkriće plavih LED dioda.

Nobelova nagrada za hemiju: Erik Betzig, Stefan Hel i Vilijam Moerner, za razvijanje fluorescentne mikroskopije visoke rezolucije.

Nobelova nagrada za medicinu: Džon O’Kif i Edvard Moser, za otkriće ćelija koje čine deo mozga zadužen za koordinaciju.

Nobelova nagrada za književnost: Patrik Modijano, za svoja dela.

Nobelova nagrada za mir: Kajlaš Satijarti i Malala Jusafzai, za borbu protiv iskorišćavanja dece i borbu za dečje pravo na obrazovanje.

Istražite više o Nobelu 2014.

 

podeli