Drevna priča o Golemu i njene potonje verzije smatraju se prvim zapisima koji iznose ideju o stvaranju veštačkog bića

 

„I on je za njega radio teške poslove, i reč Emet mu je stajalo na čelu, sve dok ga nije uklonio iz određenih razloga“

Poljski rabin Elijah, 16. vek

 

Nekada davno, pre nego što je iko i pomišljao na robote, ili imao bilo kakvo ime za njih, živeo je u Helmu jevrejski rabin velikog znanja, koja je stekao čitajući drevne knjige i rukopise. Rabin je došao na ključnu ideju – da od gline napravi veštačko stvorenje nalik čoveku, kaje bi umesto njega radilo teške poslove ili ga branilo od neprijatelja.

I tako je rabin od gline sa priobalja Vltave načinio glomazno biće, a na čelo mu je utisnuo svetu reč „Emet“, nakon čega je stvorenje oživelo. Nazvao ga je Golem i naterao ga da mu služi – stvorenje je ćutke radilo teške poslove. No, kako su dani prolazili, činilo se da Golem postaje sve veći i veći. Na kraju se rabin uplašio da bi Golem mogao postati veliki kao univerzum, pa je odlučio da ga uništi. Obrisao je reč „Emet“ i Golem se pretvorio u šaku gline.

Ovo je samo jedna od brojnih verzija čuvene hebrejske legende o Golemu. U najpopularnijoj koja potiče iz 17. veka, rabin Juda Loe ben Bezazel iz Praga, stvara Golema kako bi se suprotstavio pogromu Jevreja koji je sprovodio rimski car. Ali kada u obrtu priče Golem dovoljno poraste, car Rudolf II moli rabina da usmrti Golema. U nešto starijoj priči o Golemu iz Helma, u Poljskoj, veštačko biće pravi rabin Elijah, a njegov Golem se okreće ne samo protiv njegovih neprijatelja nego i protiv svog stvoritelja.

Golem je jedna od onih priča koje su bile izuzetno popularne među Jevrejima u Istočnoj Evropi, a potekla je iz Biblije. Sama reč Golem se, inače, pominje u Psalmu 139:16 i označava „neoblikovanu formu“, dok u savremenom hebrejskom označava osobu koja je „glupa“ i „beznadežna“. Međutim, drevna priča o Golemu i njene potonje verzije smatraju se prvim zapisima koji iznose ideju o stvaranju veštačkog bića.

Sve ove priče, kao i njihove još brojnije obrade, imaju jednog kreatora koji sebi daje za pravo da stvori novo živo biće (a ono bi, barem za pripovedače ovih legendi, trebalo da pripada samo Bogu). I mada nagoveštavaju sve prednosti beživotnog sluge, koji može da zameni čoveka i olakša mu život, sve verzije Golema sadrže obrt u kome stvorenje izmiče kontroli i treba da prenesu pouku o ograničenosti ljudske moći. Rabin se, naime, uvek sukobljava sa svojim delom i neizbežno ga uništava, shvativši da je cela ta avantura bila greška.

Nakon što razvoj civilizacije značajno odmakne od magijskih rituala kakve koriste rabini iz priča o Golemu, a nauka i tehnologija nagoveste neke nove mogućnosti za čoveka, tokom 19. veka, javiće se čitav niz novih priča o veštačkim ljudima. No, i one će biti razvijene u istom maniru. Najpoznatija je svakako priča o doktoru Frankenštajnu i njegovom veštačkom stvoru, načinjenom od delova mrtvih ljudi, koji je u osvit ere romantizma napisala engleska spisateljica Meri Šeli. Njen roman Frankenštajn će od kultne knjige na kraju postati i jedno opšte mesto savremene kulture, koje je danas znatno poznatije od samog Golema.

Istorija književnosti je prepuna sličnih priča, kako o mehaničkim tako i biološkim stvorovima koji su veštački napravljeni da bi postali zli, neshvaćeni i opasni. Istovremeno, android, kao nešto konkretnija ideja o čoveku automatu, bukvalno se vekovima javlja u istom ovom ključu u raznim književnim i drugim delima. Sa dramom R. U. R. češki pisac Karel Čapek će 1926. godine najzad uvesti i reč „robot“, koja označava onog ko obavlja težak rad, čime će nekadašnji nejasni Golem dobiti svoj savremeni, opšteprihvaćeni naziv.

Zanimljivo je da tek nakon što se okonča belle epoque i nakon što nepomućena vera u napredak bude dovedena u pitanje u Novom svetu nakog Prvog svetskog rata, pojedini autori, filmski i pripovedači, počinju da uviđaju da ideja o mehaničkom Golemu možda i nije tako loša. Do konačne prekretnice dolazi u predvečerje Drugog svetskog rata, sa pričama Isaka Asimova, kada roboti postaju nežni, poslušni i poželjni. To je samo jedna iskra u dugom razvoju ove ideje koja, kako god roboti bili predstavljeni, uvek sadrži i jednu esencijalnu strast koja goni rabine, lekare, robotičare – drevnu želju čoveka da načini veštačko biće.

 

KNJIGA O ROBOTIMA

 

U svetu danas ima više od 4.500.000 robota. Taj broj raste  onako kako automati od čoveka preuzimaju sve više teških, neprijatnih ili opasnih poslova. Da li će u budućnosti svaka kuća imati svog robota? O ovom i drugim pitanjima saznajte u katalogu “Roboti” koji je CPN izdao povodom “Dana budućnosti”. Tekstove su priredili Marija Nikolić, Marija Vidić i Slobodan Bubnjević, a publikaciju je dizajnirao Jovan Mikonjić. Knjiga o robotima se može kupiti na Velikoj izložbi robota, u Galeriji Robne kuće “Beograd”, u Knez Mihailovoj 5, po ceni od samo 150 dinara.

Istražite više o Robotima.

 

podeli
povezano
Leonardov vitez
Naši kućni pomoćnici