Rubrika PIONIRI ovog puta donosi priču o genijalnom matematičaru koji nije pristajao na kompromise

Tekst: Slađana Šimrak*

Parižanin Peše d’Irbenvil izašao je iz kuće u zoru 30. maja 1832. i vratio se nekoliko sati kasnije. Šta je ovaj radikalni revolucionar uradio tog jutra i kako je time obeležio rađanje moderne algebre, govori se i dvesta godina kasnije.

Ili je to bio Ernest Dišatle? Teško je reći, dva veka ispisala su mnoge teorije zavere.

Beskompromisni matematičar

Evarist Galoa, jedan od najcenjenijih matematičara jučerašnjice i današnjice, imao je veliki talenat za upadanje u nevolje. Dvaput je bio odbijen za upis u školu École polytechnique i na kraju je upisao, u to vreme manje prestižnu, École normale.

U danima julske revolucije 1830, kada su se na ulicama Pariza vodile odlučujuće bitke, studenti École polytechnique bili su predvodnici republikanaca protiv kraljevske vojske. Direktor Galoine škole, Žozef Danijel Ginjo, je svoje studente zaključao unutar škole sprečavajući ih da učestvuju i Galoa, uprkos naporima da pobegne, nije uspeo da se nađe u žarištu ovih događaja.

Njegov već klimav odnos sa Ginjoom je nakon ovoga postajao sve teži, i u januaru 1831. izbačen je iz škole. Ponašanje koje je pokazao u ovom periodu, na neki način je bilo deo obrasca kakvog se pridržavao i kasnije u životu; svaki pokušaj kompromisa smatrao je neoprostivom izdajom istine.

Ciljevi i dela republikanaca bili su za Galou neosporivi i sigurni koliko i sama matematika. Bio je spreman da ustane u odbranu obe svoje strasti, ne obazirući se na posledice.

Nakon što je izbačen iz škole, učlanio se u artiljeriju Nacionalne garde, radikalne republikanske vojske koju je nova vlast kralja Luja Filipa zvanično raspustila.

Ubrzo je i prvi put uhapšen, nakon što je u jednoj pariskoj kafani držao visoko podignut nož uzvikujući kraljevo ime (na suđenju se pravdao kako je kafanska galama zaglušila ostatak rečenice: „Ako (kralj) izda!“). U zatvoru je proveo dva meseca, ali već nakon mesec dana slobode, ponovo je uhapšen i ovog puta osuđen na šest meseci zatvora.

Sukobljavanje sa nadzornikom dovelo ga je do tamnice, međutim, zatvorenici su stali u njegovu odbranu, okupirali zatvor i već sledećeg dana je vraćen.

Algebra pred dvoboj

U proleće 1832, zbog epidemije kolere, premešten je iz zatvora u centar za kućno lečenje. Tu je upoznao šesnaestogodišnju Stefani, čija je porodica boravila u istoj kući.

Delovi pisama koje su razmenjivali ukazuju da ova afera, ako ju je uopšte bilo, nije išla dobrim tokom. Galoa je postajao očajan. U jednom pismu uvredio je mladu Stefani i njeni prijatelji su ga izazvali na dvoboj. Tvrdio je i tada da je govorio istinu, sa kojom muškarci koji su ga izazvali nisu mogli mirno da se suoče.

Razne teorije govore o Stefani kao vladinom plaćeniku koji je trebalo da izazove Galoinu smrt, kao i o samom Pešeu koji je izašao na dvoboj sa Galoom. Postojale su i sumnje da izazivač nije bio d’Irbenvil već Galoin ideološki saborac i zatvorski prijatelj, Ernest Dišatle, ali nikada nisu ozbiljnije prihvaćene.

U pismima prijatelju Ševalijeu, Galoa kaže: „Žrtva sam nečasne kokete i njene dve budale /…/ Oprosti onima koji su me ubili, pravoverni su.”, drugim rečima: nisu politički neprijatelji. Poznajući njegov odnos prema istini, nesumnjivo bi izbegao ovako da govori da je postojala i najmanja sumnja u njihov identitet.

U noći pre dvoboja spremao je rukopis u kojem je razvio celu novu teoriju kako bi rešio problem rešivosti polinomne jednačine u ,”radikalima”. Iz ovog njegovog dokaza su nastali i koncepti grupe i polja, a odatle se razvila i čitava algebra. Na margini je žurno zabeležio najdramatičnije redove u istoriji matematike: „Nemam više vremena. Nemam više vremena.“

Istorijski hitac

Imao je samo dvadeset godina kada je narednog jutra poražen u dvoboju od, pretpostavljamo, Pešea d’Irbenvila. U novinskom izveštaju je stajalo da su sudeonici imali dogovor po kojem je samo jedan pištolj bio napunjen i time su rezultat dvoboja prepustili pukoj slučajnosti. Galoa je imao manje sreće.

Teško ranjenog, našao ga je slučajni prolaznik nekoliko sati kasnije. Umro je sledećeg dana. U „Pismu republikancima”, napisao je: „Molim rodoljube, moje prijatelje, da mi oproste što umirem ovako, a ne za otadžbinu.”

Evarist Galoa je sahranjen 2. juna u zajedničkoj grobnici. Prethodnog dana tridesetak republikanaca je uhapšeno zbog sumnje da na dan sahrane planiraju održavanje velikog protesta povodom njegove smrti. Na sahrani se pojavilo oko tri hiljade ljudi.

Daleko od ignorisanja o kojem legende rado govore, trojica čuvenih matematičara, Koši, Furije i Poason, kojima je Galoa kao tinejdžer slao rezultate u oblasti algebre, ohrabrivala su njegov rad.

Rukopisi su nakon smrti prosleđeni i Gausu, Jakobiju i drugim, u to vreme vodećim matematičarima. Konačno ih je 1846. publikovao Žozef Lijuvil i time otvorio put razvoju cele moderne matematike.

“Galoina duša će sijati godinama i biti neprestan plamen inspiracije. Njegova slava je nepokvarljiva; zaista, obožavanje će postajati sve blistavije sa postepenim porastom ljudskog znanja.”

Džordž Sarton

PIONIRI

Nauka je proces. Nove ideje, paradigme i znanja niču zahvaljujući radu hiljada ljudi. No, kroz borbu za tako osvojene koncepte pojedinci preusmeravaju tokove saznanja. Ko su zapravo pioniri nauke?

* Autori serije tekstova o naučnim revolucionarima polaznici su Kolokvijuma naučnog novinarstva CPN-a.

Istražite više…

podeli
povezano
Viktorijanska nauka
Zatvorski eksperiment na Stanfordu