Džinovski gušteri koji su živeli na Zemlji pre oko 150 miliona godina nisu bljuvali vatru, ali jesu pomalo ličili na zmajeve iz bajki

Piše: Slobodan Bubnjević

Pre oko 150 miliona godina, slučajni prolaznik je na svakom ćošku mogao videti brontosaurusa kako brsti lišće sa džinovskog stabla, tiranosaurusa velikog kao kuća kako kreće u lov, ili iguanodona, dinosaurusa pticu kako leti nebom. Naučnici danas znaju mnogo o dinosaurusima iz tako davne prošlosti jer je u zemlji pronađeno mnogo fosila, ostataka njihovih kostiju.

Kako je sve počelo? Neki naučnici misle da su mitovi i bajke o zmajevima nastali upravo zbog dinosaurusa. Ove drevne životinje su izumrle pre nego što je čovek nastao, ali su se njihove kosti uvek mogle pronaći na raznim stranama sveta. Te stare divovske kosti možda su podstakle ljude da počnu da veruju kako je nekad na svetu bilo pravih zmajeva.

Mada ima dokaza da su brojni fosili dinosaurusa već vekovima otkrivani na raznim stranama sveta, prvi detaljno naučno obrađen fosil otkriven je 1818. godine u Americi. Izvesni Solomon Elsvort Junior je u svom dvorištu u Konektikatu kopao bunar i u zemlji pronašao neke neobične kosti.

On je slučaj prijavio policiji i isprva se mislilo da je reč o ljudskim kostima i da se u Elsvortovom dvorištu nekada desio kakav strašan zločin. Međutim, za te stare kosti se zainteresovao biolog Nejtan Smit, koji je dve godine kasnije u „Američkom žurnalu za nauku i umetnost“ objavio da su u Konektikatu pronađeni ostaci izmurlog guštera.

NOJEV GAVRAN

Slučaj sa neobičnim kostima u Konektikatu zainteresovao je tadašnje prirodnjake, a neki su pomislili da bi on mogao rasvetliti tragove koji su trideset godina ranije pronađeni nešto severnije od Elsvortove farme, u Masačusetsu.

Naime, čovek po imenu Plini Mudi je tada primetio da se u skamenjenom pesku vide tragovi neke divovske ptice. Pesak se tu očigledno vekovima ranije pretvorio u kamene ploče i Mudi je zaključio da je reč o otiscima gavrana koji je pripadao Noju, junaku iz Biblije koji je, navodno, u velikoj barki spasao sve životinje od  potopa.

Ispostavilo se da te tragove nije ostavio Nojev gavran iz bajke – prirodnjak Edvard Hičkok sa koledža Amherst je 1935. godine zaključio da su to otisci davno izumrle ptice. U međuvremenu, prirodnjaci širom sveta pronašli su mnogo drugih, sličnih fosila.

Tako je počela da se razvija paleontologija, nauka o oblicima života koji su nastanjivali Zemlju u davnoj prošlosti i koja danas detaljno opisuje dinosauruse.

UŽASNI GUŠTER Dinosaurus na grčkom znači užasni gušter. Taj naziv im je u prvoj polovini XIX veka dao poznati engleski anatom Ričard Oven, koji je sve tada pronađene fosile sakupio i  pažljivo ih proučio. Oven je zaključio da je nekada davno Zemlju nastanjivala velika grupa gmizavaca koja se ne može uporediti ni sa jednom živom vrstom. Ovo svoje otkriće Oven je predstavio na čuvenom predavanju koje je održao 1841. u Britanskoj asocijaciji za napredak nauke. Ime dinosaurus dobio je od grčke reči deinos ili dino, koja znači strašan ili užasan, na koju je dodao reč saurus, što na grčkom znači gušter.

HILJADU VRSTA

Danas je poznato da su ovi strašni gmizavci živeli na Zemlji od pre 230 do pre 66,4 milona godina. To je era koju paleontolozi nazivaju mezozoik, što je srednja era starosti planete koja obuhvata periode: trijas, jura i kreda.

Na kraju ove ere dinosaurusi su naprasno iščezli. Smatra se da su dotad nastanjivali svaki suv kutak planete. Naučnicima je danas poznato skoro 1000 vrsta dinosaurusa.

Savremeni naučnici ih dele u dve velike grupe – saurishia, u koju spadaju dinosaurusi koji hodaju, i ornithishia, u koju spadaju leteći dinosaurusi. Među njima je slavan iguanodon, jeziva ptica nalik na divovskog lešinara sa velikom vilicom i oštrim zubima.

STIL ŽIVOTA JEDNOG GIGANTA

Većina dinosaurusa su bili gmizavci sa dugim repom, ali su se po obliku i načinu života međusobno veoma razlikovali. Moguće je da su neki od njih umeli da plivaju, ali nijedan dinosaurus nije živeo u vodi – sačuvane kosti pokazuju da nije bilo vrste koja je imala peraja.

Smatra se da su prosečni dinosaurusi živeli oko 50 do 60 godina. Duži životni vek su imale veće vrste, a bilo ih je raznih – mnogi su bili zaista ogromni, a neki izuzetno sitni, nalik na današnje guštere.

Najkrupniji su bili biljojedi, među kojima su najpoznatiji diplodokusi i apatosaurusi. Oni su se kretali sporo i na sve četiri noge. Ovi dinosaurusi su dostizali visinu višespratnih kuća. Hranili su se četinarima i lišćem palmi.

Biljojede su obično lovili dinosaurusi mesožderi. Najpoznatiji među grabljivcima bio je Tiranosaurus Reks, čudovišna zver visoka nekoliko metara, sa vilicom koja je imala užasno oštre zube. Tiranosaurusi su trčali brzinom današnjih trkačkih kola i mogli su da ulove koga god su hteli.

PAD METEORA

Kako su dinosaurusi najednom izumrli? Dugo se raspravljalo o tome i bilo je raznih teorija – da su svi stradali od neke zarazne bolesti ili da je zbog zahlađenja zemlje najednom nestalo hrane. Najviše naučnika veruje da su dinosaurusi izmurli kada je meteorit udario u Zemlju.

Naime, jedan divovski meteorit je pogodio poluostrvo Jukatan, u današnjem Meksiku, i napravio krater koji se može videti i danas. Udar tako velikog meteorita je podigao ogroman oblak prašine koji je ispunio celu atmosferu i nije se spustio više godina.

Zbog toga je Sunce slabije osvetljavalo Zemlju, globalna temperatura se smanjila i počele su da nestaju mnoge biljke. Dinosaurusi više nisu imali dovoljno hrane i počeli su masovno da izumiru.

TAJNE FOSILA Smatra se da je do danas sačuvan samo stohiljaditi deo fosila dinosaurusa, ali i to dovoljno i oni se izloženi mogu videti u mnogim prirodnjačkim muzejima širom sveta, a svake godine se pronalaze novi. Inače, svaki od tih fosila nastao je posle smrti nekog dinosaurusa. Njegova koža je brzo trulila, ali su kosti ostajale. One su potom slučajno zatrpane zemljom ili peskom, posle čega su se tokom vekova gotovo pretvorile u kamen. Dešavalo se da dinosaurus umre na zemljištu pogodnom da milionima godinada čuva ceo njegov skelet. Neki fosili su pronađeni zamrznuti u ledu, a neki, čak, u stvrdnutoj smoli. Jedno od najvećih otkrića fosila dinosaurusa dogodilo se 1878. godine u Bernisartu, u Belgiji, gde je u zemlji pronađena velika grupa potpuno sačuvanih skeleta. H

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi