Kako smo stigli do e-knjiga i hoće li nas tehnologija naterati da čitamo?

Piše: Marija Vidić

Poslednji podaci Udruženja američkih izdavača o prodaji knjiga koji se odnose na septembar 2011. godine, nimalo ne raduju američke knjižare. Oni pokazuju da je prodaja knjiga za odrasle u tvrdom povezu tokom tog meseca u odnosu na septembar 2010. godine opala za čak 18 odsto (na 148 miliona dolara), dok je prodaja knjiga u mekom povezu ostala na istom nivou (111 miliona).

e-mastilo u boji

S druge strane, prodaja elektronskih knjiga porasla je za ravno 100 odsto, sa 40 miliona dolara u septembru 2010. na 80 miliona u septembru ove godine.

Taj trend, odnosno pomamu za e-knjigama, dobro ilustruje i podatak da njihov najveći prodavac Amazon u svakoj sekundi proda deset elektronskih knjiga.

Revolucija u načinu izrade knjiga, od papirnih do digitalnih, odigrala se za svega nekoliko godina. U poređenju sa prethodnim promenama tokom duge istorije čovečanstva i pisanja, kao da se dogodila u trenutku.

Biljka za sve

Naime, čovek je vekovima pisao na papirusu, čvrstom materijalu nalik papiru. On je pravljen od biljke Cyperus papyrus, koja raste uz obalu Nila. Visine je oko 2,5 metra i izgleda kao i većina vodenih palmi: tanka visoka stabljika, a na vrhu dugi, povijeni listovi. Mladice papirusa ponekad su korišćene za jelo, a stabljike su upotrebljavane za pletenje korpi, dušeka, užadi, sandala, pa čak i čamaca, a list je korišćen za pisanje, umesto olovke.

Najstariji papirusi nađeni su u grobnici egipatskog faraona Neferirkare Kakai iz pete dinastije, koji su, kako se pretpostavlja, nastali oko 2400 godina pre nove ere. To su uglavnom administrativna dokumenta poput računa, podataka o porezima, kao i o prethodnim vladarima Egipta. No, naučnici veruju da se papirus i mnogo ranije upotrebljavao, samo čvrsti dokazi za to nisu sačuvani.

Beleška na papirusu

Upotreba papirusa održala se do srednjeg veka. Padom Rimskog carstva veze Evrope sa Egiptom se prekidaju, pa je postalo sve teže doći do papirusa, čiju ulogu preuzima pergament. Po legendi, jedan egipatski faraon je oko 200. godine p.n.e. zabranio izvoz papirusa iz zemlje kako bi zaustavio razvoj biblioteka i pisanja u drugim zemljama. Tragajući za alternativom, u gradu Pergamu, u današnjoj Turskoj, proizveden je pergament. No, pergament je ipak postojao mnogo ranije – Herodot ga, na primer, pominje u svojoj Istoriji, navodeći da je u njegovo vreme pisanje po koži bilo uobičajeno.

Sa mirisom kože

Pergament, crtež iz XVI veka

A pergament to i jeste – veoma istanjena koža životinja kao što su koze, ovce, krave… To su po pravilu bile mlade životinje, kojima bi se nakon klanja gulila koža i sa nje odstranila dlaka. Koža bi se onda natezala na drvene ramove i sušila, a nakon toga bi je izbrusili peskom i izglačali kamenom pa potopili u ulje kako bi postala elastična, i ponovo osušili.

Knjige koje su pravljene od pergamenta pisane su rukom, a tako su pravljene i kopije – čitavi tiraži knjiga nastajali su vrlo polako, prepisivanjem iz jedne knjige u drugu.

U srednjem veku pergament je bio dominantan materijal po kome se pisalo, ali se čak i danas ponekad koristi – na primer, kad se pravi neki važan međunarodni ugovor za svečane prilike – mada je njegova upotreba naglo smanjena kada su nastale štamparske prese.

Male revolucije

Papir, međutim, nije proizvod modernog doba iako je mnogo mlađi od papirusa. Najstariji fragmenti papira pronađeni u arheološkim iskopavanjima datiraju još iz 2. veka p.n.e. u Kini, ali su najstariji očuvani listovi ispisani u 2. veku, takođe na dvoru kineskih careva. Za pronalazača papira obično se navodi Cai Lun, čuveni dvorski evnuh, mada je on zapravo zaslužan za unapređenje procesa proizvodnje i uvođenje novih sastojaka za proizvodnju, a ne samog papira. A papir se takođe pravi od biljaka, odnosno od njihovih vlakana koja su slepljena, istanjena i osušena. Mada mu ime etimološki potiče od reči papirus, ta dva materijala su vrlo različita, kao i njihova proizvodnja.

Začetak moderne štampe

Kada je počela masovnija proizvodnja papira, Kina je doživela malu revoluciju – bili su u mogućnosti da izvoze mnogo više svile po kojoj se do tada pisalo, a pismenost je naglo počela da se razvija. Do 7. veka papir se širio po Aziji, a onda su ga otkrili i Arapi i, tek u 12. veku, Evropljani.

Tada su i ovde usledili naglo povećanje pismenosti i razvoj nauke. Štampanje se od Johana Gutenberga do 20. veka nije mnogo promenilo.

Gutenberg je, naime, u 15. veku napravio metalne matrice – slova od olova, koja je spajao u reči i rečenice. Na njih je sipao mastilo i onda ostavljao otisak na papiru. Tako je mogao brzo i jeftino da štampa mnogo primeraka istog teksta, napravivši revoluciju ne samo u izradi knjiga već i u novinarstvu.

e-mastilo

U ovom veku stigli smo do elektronskog papira, odnosno elektronskih knjiga i e-čitača. Mada njihovi displeji izgledaju kao obični tanki monitori računara, oni su nešto sasvim drugo. Modeli pravih e-knjiga, koji su namenjeni isključivo za čitanje, a ne i za igranje igrica, surfovanje po internetu i slične stvari, nemaju klasično pozadinsko osvetljenje koje blešti i umara oči kao kod većine ekrana, već su mat, nalik pravom papiru iz knjige.

Mikrokapsule ekrana sa crnim i belim česticama

Slova na takvim e-čitačima ispisana su takozvanim elektronskim mastilom. Ono se nalazi u mikrokapsulama (obično prečnika 0,04 mm) koje čine ekran i ispunjene su česticama crne i bele boje. U zavisnosti od toga da li je na mestu određene kapsule ispisano slovo ili ne, menja se polaritet elektroda koje se nalaze uz mikrokapsulu, pa crne čestice izbijaju na površinu ispisujući slovo, ili tonu ka dnu, kada prave belu pozadinu knjige.

Pošto nema pozadinskog osvetljenja ekrana, u odnosu na druge moderne uređaje kao što su tableti, e-knjige troše mnogo manje baterije. Takođe se od ekrana sa pozadinskim osvetljenjem razlikuju po svojim performansama na sunčevoj svetlosti – dok je većina takvih ekrana nečitljiva, elektronske knjige na plaži izgledaju baš kao i papirne.

No, može se reći da su e-knjige u stvari samo korice, a da bi nešto mogli da pročitate, potrebni su vam i listovi. Knjige u elektronskom formatu kupuju se preko interneta i koštaju mnogo manje od papirnih – obično svega nekoliko dolara (cene su u stranoj valuti jer e-knjiga na srpskom jeziku baš i nema) pošto ne postoje troškovi štampe, već se zarada deli samo između autora i trgovca.

Hoće li knjiga u ovako privlačnom i interesantnom pakovanju izazvati bar malu revoluciju u širenju ljubavi prema čitanju? Proizvođači e-čitača, kao i oni koji izdaju elektronske knjige, veoma su optimistični. Trenutno najprodavanije izdanje na Amazonu je roman Suzan Kolins Igre gladi , slede Parničari Džona Grišama, dok je na trećem mestu po prodaji biografija Stiva Džobsa, nekadašnjeg prvog čoveka kompanije Epl.

podeli
povezano
Tvorac Sretenjskog ustava
Asteroid Dejvid Bouvi