Mediji i nauka

Kako razgovarati sa novinarima?

Poznati naučni novinar iz Hrvatske, Mićo Tatalović, specijalno za Elementarijum priređuje kratak vodič o medijima i naučnicima

Priredio: Mićo Tatalović*

Kvaliteta znanosti u medijima ovisi o mnogo čimbenika, ali jedan od važnijih je svakako dostupnost i spremnost znanstvenika da odgovore na pozive medija i aktivno se uključe u „stvaranje vijesti“. Znanstvenici su tradicionalno nepovjerljivi prema medijima, i boje se da će ih se pogrešno citirati, ili njihov rad prikazati senzacionalno i netočno. Mnogi već imaju negativna iskustva s medijima. Ali bez znanstvenika otvorenih prema medijima i javnosti nema ni dobrog znanstvenog novinarstva ni zemlje znanja. Ovdje je prilagođen prijevod dvaju vodiča namjenjenih znanstvenicima za lakše snalaženje u medijima.

Zašto je potrebno da nađete vremena za razgovor sa novinarima?

To je vaša dužnost

Javnost plaća poreze kojim se financiraju znanstvena istraživanja iz državnog proračuna: budući da porezni obveznici financiraju većinu istraživanja, etička i profesionalna odgovornost znanstvenika je da komuniciraju o znanosti na koju je taj novac potrošen.

Također, za većinu ljudi mediji su jedini izvor informacija o znanosti, te ljudi donose svakodnevne odluke i na temelju, između ostalog, informacija koje dobiju iz medija. S obzirom na to da znanost igra sve veću ulogu u današnjem tehnološkom i demokratskom društvu, javnosti treba omogućiti da donosi racionalne osobne odluke o znanstvenim pitanjima. Kako bi funkcioniralo takvo društvo znanja, ljudi moraju biti ispravno obaviješteni s ciljem uspostavljanja dvosmjernog dijaloga između znanosti i javnosti.

To vam može podignuti ugled kod urednika stručnih časopisa i kod financijera

Urednici utjecajnih časopisa ne traže samo najbolja istraživanja nego i istraživanja za koja misle misle da će privući interes medija. Ako vide da vaša grupa objavljuje studije koje privlače pozornost znanstvenih novinara, urednici će biti skloniji gledati pozitivno na vaš sljedeći članak. Isto vrijedi i za neke organizacije koje financiranju znanstvena istraživanja. Na primjer, The New England Journal of Medicine je proveo istraživanje svojih članaka o kojima je pisao New York Times. Radovi o kojima je pisao taj ugledni američki dnevnik imali su 70 posto više citata od onih o kojima New York Times nije izvijestio.

Vi ne komunicirate s medijima, nego ih koristite za komunikaciju s različitim publikama: javnosti, političarima, financijerima, studentima…

Vaši šefovi će cijeniti vaš trud

Znanstvene institucije vole publicitet. Popularizacijom vaših istraživanja i sama ustanova dobiva medijski prostor. Tako stječete određenu vjerodostojnost kao netko tko otvoreno razgovara o znanosti i javnom dobru kojem ona može doprinijeti. Ako mediji pokriju vaše istraživanje, to može rezultirati priznanjem važnosti vašega rada unutar odijela i institucije na kojoj radite, te vam možda i pomoći osvojiti sredstva za daljnja istraživanja.

Možete naučiti vještine koje vam mogu pomoći u pisanju projekata

Dobri novinari znaju kako pisati o kompliciranim stvarima na jednostavan način u jako kratkom formatu. To je također važna vještina za pisanje zahtjeva za financiranje koji postaju sve kraći. Znanstvenici moraju ukratko opisati važnost i inovativnost svoga prijedloga za istraživanje, a novinari upravo to rade kada pišu o znanosti: oni traže najvažniji dio istraživanja i o njemu pišu jasno i sažeto. Znanstvenici, dakle, mogu naučiti ponešto od iskusnih novinara koji sažimaju godine njihova rada u jedan kratki, čitljiv i razumljiv članak.

Možete pobuditi zanimanje javnosti za znanost

Budućnost naše i drugih zemalja, ali i same znanosti ovisi o novim naraštajima izvrsnih mladih ljudi zainteresiranih za znanost. Pomoć novinarima u objavljivanju članaka, koji opisuju dostignuća i mogućnosti znanosti, jedan je od načina kako možete doprinijeti motivaciji mladih ljudi da se bave znanošću. Također, to je i način na koji se može objasniti široj javnosti zašto je znanost važna u današnjem svijetu, u kojem se sve više promoviraju pseudoznanosti pa se javnost često boji znanstvenih dostignuća, npr. novih cijepiva.

Bolje vi nego netko drugi

Ako se brinete o tome kako je vaše područje znanosti opisano u javnoj domeni, najbolja stvar koju možete učiniti je odgovoriti na pozive novinara, posebno na pitanja o „vrućim“ temama kao što su cijepiva, matične stanice, klimatske promjene ili evolucija. Neki istaknuti znanstvenici u Hrvatskoj u posljednje vrijeme šire dezinformacije o globalnom zatopljenju i evoluciji. Stoga je jako važno biti protuteža šarlatanima i neodgovornim znanstvenicima koji istupaju u javnosti s nebuloznim idejama i nedokazanim tvrdnjama šireći tako konfuziju.

Ako stručnjaci ne žele govoriti sa novinarima, oni će intervjuirati ljude koji su manje stručni, što može rezultirati pričama koje su manje točne ili, pak, načisto pogrešne.

Kako komunicirati sa medijima?

 

Različiti mediji zahtijevaju različit pristup

TV reporteri će trebati pristup laboratoriju ili drugim vizualno zanimljivim sadržajima, dok će novinare koji pišu za tiskane ili internet medije više zanimati detalji vašega rada pomoću kojih će čitatelju dočarati vaš rad kroz pisani sadržaj.

Ako ide uživo, unaprijed se pripremite za intervju

Ako idete na radio ili TV, pitajte novinara o čemu ćete pričati, tko sluša tu emisiju, u kojem terminu ide i kakav je ton emisije – ozbiljan, šaljiv, satiričan? Dobro je provesti nekoliko minuta prije nego što odete u eter razmišljajući o tome što publiku zanima, i kako objasniti ideje na najjasniji način. Ako je riječ o TV ili radio programu koji ide uživo, imate samo jedan pokušaj da točno i jasno predstavite vaš rad i razmišljanja.

Ako je riječ o komentaru za vijesti „kratko i jasno“ je važnije od osobnosti

Ne može svatko biti dinamičan, duhovit, zanimljiv, ili dramatičan što su odlike koje novinari vole kod znanstvenika čiji rad prezentiraju. Ali svi mogu i moraju biti jasni kada pričaju s medijima: za vijesti je najvažnija točnost i jasnost. Mediji pokrivaju vijesti u kratkom roku – često imaju samo nekoliko sati da sakupe sve informacije i napišu vijest. To znači da nemaju vremena tražiti savršen izvor komentara pa bilo koji stručnjak koji je trenutno dostupan može poslužiti kao izvor informacija i kritičkog komentara. Za vijesti su često važne kratke, jasne izjave koje novinari mogu citirati.

Za duže članke u novinama, časopisima ili za TV uratke o znanstvenim temama vaša osobnost igra puno veću ulogu.

Kako dobiti najviše iz poziva novinara?

Pokušajte razumjeti što novinar i mediji traže od vas u tom trenutku. Uvijek pitajte kakvu vrstu priče novinar piše, kakve su im namjere, kada i gdje će članak biti objavljen i zašto. No, imajte na umu da novinari ne znaju uvijek unaprijed kako će članak izgledati, nekad istražuju moguće priče ili pristupe određenoj temi te im trebaju informacije od raznih izvora, uključujući vas. Ako nije hitno, možete pitati novinara da vam unaprijed pošalje pitanja tako da možete o njima razmisliti prije intervjua. Tražiti članak na autorizaciju ne pomaže novinaru i može znažiti da se vaši komentari neće koristiti. Umjesto traženja autorizacije, bolje je ponuditi da pročitate i komentirate točnost znanstevnog sadržaja članka.

Nemojte komplicirati

Ponekad, najjednostavniji odgovor koji možete dati jest ujedno i najbolji. Kada učite voziti auto, na primjer, trebate nekoga tko će odgovoriti na vaša pitanja na način koji će vama biti razumljiv. Primjerice, ako prvi dan u auto školi pitate instruktora kako pokrenuti vozilo, ne želite odgovor tipa: „Pa, karburator… opskrbljuje motor benzinom, gdje gorivo izgara… gorivo dolazi od fosiliziranih organskih tvari… ventil podešava ubrizgavanje goriva u cilindar, i klipovi ga kompresiraju…“ Iako je takav odgovor tehnički točan, odgovor koji trebate u tom trenutku je: „Pritisnete gas i auto krene.“ Tako je i sa znanošću u medijima: gledatelje/čitatelje ne zanimaju uvijek svi detalji koji su zanimljivi stručnjacima u toj disciplini, njih obično zanimaju glavni koncepti, objašnjeni na jednostavan način koji i ljudi bez fakulteta mogu razumjeti.

U redu je dati neke osobne informacije

Može vam biti čudno da vas novinar pita osobna pitanja, ali ona mogu biti od ključnog značaja za prenošenje ljudskog lica znanosti. Problem prezentacije znanstvenika u medijima je često taj da ih ljudi doživljavaju kao neke velike mislioce koji bez mnogo rada dolaze do zaključaka o svijetu u kojem živimo. Prikazivanjem znanstvenika kao normalnih ljudskih bića koja imaju privatni život, i kojima je znanstveni rad posao kojega vole, približavamo pravo lice znanosti javnosti i pokazujemo da znanost nije neka metafizička pojava odvojena od stvarnog života koju prakticiraju misteriozni superljudi, štreberi, lumeni… Ako vam je pak neugodno davati određene osobne detalje, slobodno pitajte zašto novinar misli da su ti podaci važni, i informirajte se o radu tog novinara i o tome kako je pisao o znanosti i znanstvenicima u prošlosti.

Budite dobar izvor za novinare

Radman, Dikić, Paar… zvuči poznato? Nekolicina znanstvenika koji su voljni razgovarati sa novinarima brzo postanu glavni izvor komentara o znanstvenim temama u medijima. Novinari znaju kako kontaktirati te ljude i da će oni biti voljni razgovarati s njima. Negativni aspekt toga je da se isti ljudi pojavljuju u medijima, komentirajući cijeli niz znanstvenih tema, pa i onih u kojima nisu stručnjaci, monopolizirajući javne debate. Javnost dobiva osjećaj da su ti ljudi jedini, ili glavni znanstvenici koji imaju išta (pametno) za reći.

Posao novinara je doći do relevantnih ljudi, ali kako često rade u kratkom roku, ako ne dobiju jasne komentare od relevantnih izvora, oni će jednostavno potražiti druge izvore. Nekoga tko će im pružiti brz, jasan komentar. Neki znanstvenici su dobri izvori koji lako prenose bit ideje. Takve znanstvenike će novinari opetovano koristiti kao izvore za svoje članke, pružajući im mnogo više medijskog prostora za širenje svojih mišljenja koja će onda imati važnu ulogu u stvaranju javnog mijenja o znanstvenim temama.

Novinari rade u nevjerojatno kratkim rokovima. Priroda novinarstva zahtijeva da se radi na nekoliko priča dnevno u isto vrijeme, i novinari ne mogu čekati da ih zovete za sat vremena ili slijedeći dan. Morate biti spremni dati prioritet medijskom intervjuu. Imajte na umu da ne radite samo novinaru u korist: pomoću medija i vi ćete doći do tisuća čitatelja, slušatelja ili gledatelja. Uvidite da je medijski intervju prilika za vas, a ne nepotrebno opterećenje.

Ako imate važne rezultate ili će vam rad biti objavljen u prestižnom časopisu, obavijestite ured za odnose s medijima/javnošću na vašoj instituciji ili direktno novinare koje poznate i kojima vjerujete. Ako se u medijima trenutno raspravlja o nečemu o čemu i vaše istraživanje može doprinijeti, kontaktirajte novinare: to je dobra prilika za promoviranje vašega rada i iznošenja novih spoznaja u javnosti.

Objavljivanje tema iz znanosti u masovnim medijima nije jednostavan zadatak: urednici su često uvjereni da su jedine važne novosti katastrofe, politika i sport. Ako ste suočeni s takvim preprekama, jedini način da vaša znanstvena priča dođe u medije jest da naglasite njenu relevantnost i zanimljivost kojim će pridobiti i zadržati pažnju novinara ili urednika.

Značaj za svakidašnji život i obične ljude je važan

Novinari će obično htjeti znati zašto ostatak javnosti treba znati o vašem radu. Znanstvenici bi trebali doći na intervju „naoružani“ razumijevanjem važnosti teme za ljude, i nekim činjenicama ili statistikama koje pokazuju utjecaj znanosti na čovječanstvo.

Vaša je odgovornost ne samo ispričati svoju priču, nego i predstaviti znanost kao nešto vrijedno, uzbudljivo, zanimljivo i inspirativno za širu javnost.

Koristite vizualni jezik kako bi pobudili maštu publike. Energičan i oduševljen znanstvenik će inspirirati i novinara i publiku. To je vaša prilika da pokažete da se u znanost vrijedi ulagati, te da je znanost jedna od važnih karijera za mlade ljude.

Važno je da je bit priče točna. Znanstvenici sa vrlo malo iskustva s medijima često ne vjeruju novinarima jer misle da mediji trivijaliziraju i iskrivljuju znanost. Zapamtite da mediji nisu stručni časopisi za komunikaciju s drugim znanstvenicima, gdje svaki detalj mora biti točan – oni su način za prenošenje važnih priča u javnu domenu. Ne možete gledati priču samo iz svoje vlastite, uske, stručne perspektive, nego pokušati ocijeniti njen opći utjecaj na publiku koju pokušavate dohvatiti.

Pripremite metafore

Upotreba dobrih metafora je važna za javno razumijevanje znanstvenih ideja. Dobro je pripremiti nekoliko metafora koje pojašnjavaju vaš rad na jednostavniji način koji će novinari i javnost moći razumjeti, ali koji će također biti zanimljiv.

Prije intervjua, zapišite na komad papira glavne točke koje želite prenijeti kroz intervju.

Želite biti češće u medijima? Budite dostupni

Ako vas novinari počnu doživljavati kao dostupnu osobu, pisat će o vašem radu i kontaktirati vas da komentirate rad vaših kolega. Ako znate da uskoro izlazi vaš novi članak u prestižnom časopisu, odvojite vrijeme za razgovor s novinarima o tom radu.

Slika još uvijek vrijedi tisuću riječi: odlične znanstvene slike gotovo jamče dobru medijsku pokrivenost. Televizija voli akciju, kretanje i zvuk; novine neobične fotografije u boji koje će privući više čitatelja nego priče koje imaju samo tekst, bez obzira koliko zanimljiv. Za radio intervju, pak, morate „govoriti u slikama“ kako bi slušatelji mogli zamisliti ono što se opisuje.

Medijske zamke i kako ih izbjeći

Izbjegnite preveliko pojednostavljivanje

Iako je važno objasniti znanstvene koncepte jasno i koncizno, treba pripaziti da se previše ne pojednostave koncepti do nivoa na kojemu gube značenje ili postanu netočni. Važno je i da sam novinar razumije o čemu govorite kako ne bi onda pogrešno protumačio vaš rad ili komentare.

Dobri znanstveni novinari će se potruditi da pretjerano ne pojednostave priču. Ako koristite metafore, pobrinite se objasniti da je to samo metafora koja ima i svoje granice. Naglasite da je pravi koncept drugačiji od onoga u metafori.

Iako bi novinar trebao pokušati prenijeti svu kompleksnost znanstvene ideje, ponekad to jednostvano nije moguće zbog nedostatka vremena ili prostora. Ako ste zabrinuti da novinar neće shvatiti sve najvažnije dijelove vašega rada, pripremite tri glavne točke koje želite prenijeti, pazeći da objasnite i kako ste došli do tih glavnih zaključaka. Ako je moguće, probajte objasniti isto ne-znanstveniku prije intervjua da vidite je li to dovoljno jasno i nekome bez doktorata u vašoj grani znanosti.

Kako bi izbjegli pogreške u medijskom članku, izbjegavajte znanstveni žargon

Znanstvenik godinama uči kako razgovarati i pisati kao znanstvenik, te ponekad ne razlikuje žargon od jezika koji neznanstvenici razumiju. Svaki put kada znanstvenik upotrijebi riječ koja ima određeni uži smisao u znanstvenom području, to povećava vjerojatnost da će novinar shvatiti riječ u svakodnevnom smislu.

Ako vas novinar ne razumije, neće ni čitatelji. Ponekad je dobro zamisliti da govorite sa svojom bakom ili sa desetogodišnjim djetetom, objašnjavajući njima svoj rad. Novinari imaju ograničeno vrijeme i potrebne su im jasne činjenice da napišu svoju priču.

Pričajte polako

Novinari će često zapisivati što govorite, te ako govorite prebrzo, može doći do pogrešnih citiranja. Što brže govorite, to je vjerojatnije da će novinar propustiti zapisati neke od vaših riječi, koje su možda ključne u objašnjavanju nekog pojma.

Izbjegnite senzacionalističke priče

Iako su mnogi znanstveni novinari savjesni i žele napisati ispravne priče, znanstveno novinarstvo u Hrvatskoj je tek nedavno uzelo maha i mnogo novinara nema iskustva sa pisanjem o znanosti. Studiji znanstvene komunikacije i novinarstva još uvijek ne postoje, te treba pripaziti kako se znanost pokriva u medijima.

Mnogi novinari koji obično ne pišu o znanosti nisu uvijek vješti u hrvanju sa znanstvenim konceptima, te možda ne razumiju povijest i kontekst znanstvenih spoznaja. Neki će, pak, namjerno tražiti senzacionalističku priču, ili htjeti prezentirati neku vijest na određeni način zbog nekih drugih interesa.

Ako je krivo, pitajte za ispravak

Čak i najbolji novinari nekad mogu krivo shvatiti i predstaviti neke znanstvene pojmove. Ne ustručavajte se kontakata s njima ili njihovim urednicima kako bi ispravili greške. Ali zapamtite da će mediji obično samo ispraviti činjenične pogreške, a ne manje propuste ili promjene u tonu uratka. Medijski uradak je njihov, i oni odlučuju o tome koliko detalja želje, kakav ton će priča imati, te hoće li biti predstavljena u pozitivnom ili negativnom svijetlu.

Ako ne želite biti citirani u medijima, ali ipak želite pomoći, možete na početku intervjua reći novinaru da ne želite biti citirani ili identificirani u članku. U tom slučaju novinar može koristiti vaše komentare za stvaranje mišljenja o tome o čemu piše, te razumijevanje konteksta. Ponekad vas može citirati bez atribucije, reći npr. „stručnjak sa sveučilišta u Rijeci, koji je htio ostati anoniman, kaže da…“

Ako odlučite razgovarati s novinarom, sve što kažete može biti objavljeno, i novinar i urednici su ti koji odabiru koje dijelove intervjua uključiti u priču. Zakon o slobodi govora daje novinarima pravo objaviti ono što čuju. Ovaj koncept bi mogao biti nepoznat mnogim znanstvenicima koji rutinski razgovaraju jedni s drugima off the record na neformalan način, gdje znaju da te ideje neće postati javne. Govori na konferencijama i javna predavanja se također mogu koristiti u medijima.

Ne možete razgovarati s novinarom i onda odjednom negirati cijeli razgovor, rekavši da je to bilo neslužbeno. Novinar još uvijek može koristiti te informacije. Ako ne želite biti citirani, onda na početku samog razgovora morate dobiti novinarov sporazum da se vaše riječi neće citirati.

Nemojte senzacionirati

Svaki novinar želi dobiti pozornost čitatelja/gledatelja. Dio toga rada uključuje i razgovor o implikacijama znanstvenog rada te što taj rad može značiti za ljude koji čitaju/gledaju taj medij.

Razmislite o relevantnosti vaših nalaza. Budite svjesni da za novinara to mogu biti najvažnije dvije rečenice koje ćete kazati – možda i jedine koje će biti citirane u priči – makar intervju trajao i sat vremena. Potrudite se da uključite sva relevantne upozorenja – npr. kada će i nakon čega taj rad imati praktične implikacije – prirodno je da ste uzbuđeni zbog svog rada, ali važno je biti konzervativan oko vaših predviđanja za ljudske implikacije. Ne biste trebali dati lažnu nadu, ne treba nam još jedna priča o eliksiru mladosti i lijeku za rak.

To je vaša znanost, ali njihova priča

Možete pokušati objasniti novinarima dijelove svog znanstvenog rada koji su najvažniji, ali na kraju dana, što će se pojaviti u medijima je rad novinara i urednika. Oni nisu uvijek tu da bi predstavili vaš rad u najboljem mogućem svjetlu, nego da predstave zanimljivu, i možda relevantnu priču javnosti, te da pridonesu prodaji svojih medija i prostora za oglašavanje.

Razgovarajte s novinarima o njihovom radu kako bi razumijeli ograničenja pod kojim oni rade: kratki rokovi, potreba za jednostavnosti i brzinom, utjecaj urednika na završnu priču (npr. novinari rijetko biraju naslove, to čine urednici), i ulozi urednika u odlučivanju hoće li i kada vijest o vašem radu biti objavljena.

Sve to će vam pomoći predvidjeti neke od njihovih potreba i pristupa, te izgraditi bolji odnos s pojedinim novinarima. Vi znate svoj predmet, ali novinar zna svoju publiku – morate pronaći zajedničko tlo i poštivati stručnosti jedni drugih.

NAPOMENA PRIREĐIVAČA

Ovaj tekst je preveden sa engleskog iz dva vodiča, koje su napisali Edita Zielinsak (“Why trust a reporter?” u časopisu The Scientist), i Marina Joubert (“How do I become media savvy?” na SciDev.Net portalu).

 

*Priređivač i autor Mićo Tatalović je poznati hrvatski naučni novinar i komunikator nauke.

 

Istražite druge tekstove:


Grb Republike Srbije
ecsite nsta eusea astc

CPN
Ulica kralja Petra 46
11000 Beograd
Republika Srbija
+381 11 24 00 260
centar@cpn.rs