Konzorcijum od dvanaest partnera iz osam evropskih zemalja istraživaće složenu ulogu mikro- i nano-plastike u kombinaciji sa zagađujućim supstancama životne sredine na bezbednost hrane i zdravlje ljudi, fokusirajući se na alergije i astmu

Aprila 2021. počeo je projekat Evropske unije Horizon 2020 IMPTOX  – Inovativna analitička platforma za istraživanje efekata i toksičnosti mikro- i nano- plastike, u kombinaciji sa zagađujućim supstancama životne sredine, na rizik od alergijskih bolesti u pretkliničkoj i kliničkoj studiji. Glavni cilj je razumevanje uticaja mikro- i nano- plastičnih čestica na ljudsko zdravlje.

Konzorcijum koji se sastoji od dvanaest partnera iz osam evropskih zemalja istraživaće složenu ulogu mikro- i nano-plastike u kombinaciji sa zagađujućim supstancama životne sredine na bezbednost hrane i zdravlje ljudi, fokusirajući se na alergije i astmu. Mikro- i nano-plastične čestice su prisutne u životnoj sredini i deo su našeg svakodnevnog života. Nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i vazduhu koji udišemo, a ipak ne znamo koliko su opasne po ljudsko zdravlje. Neki od ciljeva projekta su utvrđivanje vrste i količine mikro- i nano- plastičnih čestica u specifičnim okruženjima, identifikovanje vrsta zagađujućih supstanci koje se za njih vezuju i procena mesta u kojem se akumuliraju u organizmu nakon udisanja i/ili gutanja. Ovi rezultati će pomoći da razumevanje efekata mikroplastike na ljudsko zdravlje i pružiće ključno znanje zakonodavcima.

Rasprostranjenost mikro i nano-plastičnih čestica u životnoj sredini

Plastika je izuzetno izdržljiva i postojana u okruženju, gde se polako razgrađuje usled mikroorganizama, toplote, oksidacije, svetlosti ili vode. Kada se plastika razgradi, formiraju se mikroplastične i nanoplastične čestice veličine submikrona, svih oblika, hemijskog sastava, veličina i koncentracija. Mikro- i nano-plastične čestice proizvedene za komercijalnu upotrebu u abrazivnim sredstvima za čišćenje i kozmetici, kao i čestice poreklom od ambalaža lekova i hrane, ostataka sintetičkog tekstila i guma, takođe završavaju u životnoj sredini.

Ne znamo koliko je mikro- i nano-plastičnih čestica u našem okruženju, jer nam nedostaju alati za njihovo merenje i karakterizaciju. Procene sugerišu da 5,25 triliona čestica plastike cirkuliše površinskim vodama okeana, a verovatno i više zbog povećane upotrebe plastike i otpada tokom pandemije COVID-19. Te sitne čestice se nalaze u okeanima, jezerima, rekama, podzemnim vodama, vazduhu, zemljištu i hrani. Mogu se progutati ili udahnuti, a zagađujuće supstance, kao što su teški metali, alergeni, toksini i mikroorganizmi, mogu da se prikače na njih i dalje da ugroze životnu sredinu i zdravlje ljudi i životinja. IMPTOX projektu, koji je započeo u aprilu 2021. godine i trajaće četiri godine, dodeljeno je 6.104.823 EUR iz programa EU Horizon 2020  kako bi doprineo razumevanju efekata mikroplastike na zdravlje. Institucija koja rukovodi projektom je Univerzitet u Beogradu – Hemijski fakultet, i u realizaciju projekata su uključeni eksperti Hemijskog i Fizičkog fakulteta za oblasti analitičkih metoda za karakterizaciju, kvantifikaciju i izdvajanje zagađujućih supstanci iz životne sredine, organskih sinteza, molekularne alergologije, proteinske hemije i proteomike, kao i mlađi istraživači, studenti doktorskih studija hemije, hemije životne sredine i biohemije na Hemijskom fakultetu.

Mikro i nanoplastične čestice i alergije

Alergija je jedna od najčešćih hroničnih bolesti u Evropi. Više od 150 miliona Evropljana pati od najmanje jednog hroničnog oblika alergije, od kojih  20% živi sa teškim oblikom alergije, što značajno utiče na njihovo zdravlje. Trenutno 70 miliona Evropljana ima alergijsku astmu, a 7 miliona živi sa alergijama na hranu. Troškovi za društvo su ogromni, sa više od 100 miliona izgubljenih radnih/školskih dana godišnje, a godišnji troškovi zdravstvene zaštite prelaze 140 milijardi evra. Rasprostranjenost alergija raste, a trenutna predviđanja su da će do 2025. nekom vrstom alergije biti pogođena polovina celokupne populacije EU.

Procenjuje se da bi visoke koncentracije mikro- i nano- plastičnih čestica u životnoj sredini mogle povećati broj alergičnih osoba ili pogoršati njihove alergije. „Malo je poznato kako mikro- i nano- plastične čestice utiču na alergijske bolesti“, komentariše koordinatorka IMPTOX projekta prof. Tanja Ćirković Veličković sa Univerziteta u Beogradu – Hemijskog fakulteta . „U projektu IMPTOX, mi ćemo, po prvi put istražiti uticaj izloženosti mikro- i nano- plastici poreklom iz životne sredine, ili hrane, na alergije i astmu, koristeći različite pretkliničke modele i kliničke studije o alergičnoj deci“. Da bi se pozabavio potencijalnim efektima mikro- i nano- plastičnih čestica na zdravlje kod alergija, multidisciplinarni tim IMPTOX-a iskoristiće znanje i stručnost partnera u oblastima hemije hrane, zagađivača hrane, hemije polimera i metala, toksikologije, -omike, kliničke imunologije i alergije.

„Još uvek ne znamo koliki su rizici mikro- i nano- plastičnih čestica kod alergija“, kaže partnerka Mišel Epštajn, alergološkinja i imunološkinja, koja će proučavati efekte mikro- i nano- plastičnih čestica u alergijskim modelima astme i alergija na hranu na Medicinskom univerzitetu u Beču, Austrija. „Pored toga, ne razumemo kako mikro- i nano- plastične čestice deluju sa alergenima u našem okruženju i sa našim imunološkim sistemom“, kaže partnerka Marijan van Hage, profesorka kliničke imunologije na Karolinska institutu, Švedska.

Andreja Rajković, profesorka na Univerzitetu u Gentu, Belgija, i jedan od partnera, ističe složenost interakcija između mikro- i nano- plastičnih čestica i zdravlja ljudi: „Shvatamo da mikro- i nano- plastične čestice služe kao nosioci patogenih mikroba, toksina i toksičnih hemikalija. Zajedno, mikro- i nano- plastične čestice i ovi zagađivači mogu stvoriti jedinstveno okruženje o kojem se za sada malo zna i zahteva dalja istraživanja. Istražićemo da li različite kombinacije zagađivača i mikro- i nano- plastičnih čestica mogu uticati na aspekte kao što su rezistencija na antibiotike i sposobnost mikroba da izazovu bolest. Dešifrovanje ovoga biće jedan od naših glavnih ciljeva u IMPTOX-u.“ Dr Lea En Dejli sa Univerziteta u Beču u Austriji dodaje: „Međutim,  hitno su nam potrebni bolji analitički alati za poboljšanje identifikacije i kvantifikacije mikro- i nano-plastičnih čestica i zagađujućih supstanci, kao i bolje razumevanje izloženosti.”

Jedinstven pristup

Na ovom ambicioznom četvorogodišnjem projektu sarađivaće multidisciplinarni tim sa univerziteta, istraživačkih institucija, malih i srednjih preduzeća iz Srbije, Belgije, Austrije, Švedske, Francuske, Hrvatske, Italije i Švajcarske. Projekat prevazilazi Evropu saradnjom sa naučnicima iz južnokorejskog kampusa Univerziteta u Gentu koji dostavljaju uzorke iz Žutog mora.

Ovaj jedinstveni pristup ima za cilj razvoj inovativnih alata za identifikovanje, izdvajanje, karakterizaciju i kvantifikovanje mikro- i nano- plastičnih čestica, procenu rasprostranjenosti mikro- i nano- plastičnih čestica u životnoj sredini, praćenje akumulacije i toksičnosti u pretkliničkim studijama, kao i kliničko istraživanje izloženosti mikro- i nano- plastičnim česticama kod dece.

„Naši naučni podaci pružiće osnovu za buduće regulatorne mere Evropske unije za zaštitu od opasnosti i rizika, bezbednosti hrane, vode i vazduha, pored akcija u vezi sa upotrebom i odlaganjem plastike, smernicama za pacijente sa alergijama, astmom i još mnogo toga“, kaže prof. Ćirković Veličković.

Sinergija na delu

IMPTOX je jedan od pet projekata u programu Horizont2020 koji će sa Zajedničkim istraživačkim centrom Evropske komisije formirati zajedničku mrežu o mikro- i nano- plastičnim česticama i zdravstvu, koja će biti pokrenuta u junu 2021. Evropska komisija je plastiku identifikovala kao ključni prioritet i obavezala se da će se baviti izazovima koje predstavlja plastika. Očekuje se da će ova saradnja značajno doprineti Evropskoj strategiji za plastiku.

Više detalja o IMPTOX-u možete saznati na ovom linku.

 

podeli